Čim dođe 1. decembar, sve je, čini se barem, ljepše i sjajnije. To je period godine kada sebi postavljamo nove ciljeve za narednu, svjesno ili nesvjesno.
To je mjesec kada hodamo i u oduševljenju oko sebe gledamo blještavilo ukrasa na ulicama, na balkonima, svjetla lampica koja dolaze iz stanova. Mjesec kada slavimo i Hanuku, i Božić, i Novu godinu.
A onda, na momente barem, trznemo se, vratimo u realnost i podsjetimo da živimo u apsurdistanu kakav je Bosna i Hercegovina. Kada stariji, da bi proslavili i Hanuku, i Božić, i Novu godinu, moraju razmišljati kako će to platiti. Jer i ta sreća košta. Svaki od blagdana ima svoje specifičnosti, posebno kada je trpeza u pitanju. A tu su još božićni i/ili novogodišnji pokloni, koji su tradicija, ne rasipanje.
A kako to sve platiti, od čega? Najniža plaća u Federaciji BiH je 596 KM, a većina radi za minimalac. U manjem entitetu je i niža. Za skromnu blagdansku trpezu ove godine bit će potrebno najmanje 300 KM, a za konkretniju 600. Izračunajte sami.
Hoće li bosanske majke i očevi, nane i dede odvajati od svojih usta da bi tradiciju ispoštovali? Ili će čak i manji kredit dići, pa na rate otplaćivati nekoliko dana ljubavi, sreće i blagdana? Ili će potrošiti unaprijed zarađeno?
Da, decembar je divan mjesec.
Obećali su povećanje najniže plaće u FBiH od Nove godine, pa bi bilo lakše možda ovo preživjeti zbog nade da će sljedeće biti bolje.
Ali, kako ovo inače biva – obećanje, ludom radovanje. Dok su se iz Vlade FBiH utrkivali ko će prije najaviti veliku vijest, nikome, očigledno, nije palo na pamet da sjedne i napravi zvaničan prijedlog fiskalnih reformi. Zašto bi? Pa, nije da su oni tu da ispunjavaju „želje i željice“ običnog čovjeka koji jedva spaja kraj s krajem. Niti da im omoguće život dostojan čovjeka.
A htjeli bi u Evropu.
