Sekcija za izradu čipke poznatije kao banjalučka kera koja djeluje pri MDD Merhamet Banja Luka, od zaborava pokušava otrgnuti tu ljepotu tradicije. U tu keru upleteni su snovi i nadanja mnogih tamošnjih žena, uvjerenih da baš banjalučka kera treba dobiti zasluženo mjesto u grupi najljepših čipki svijeta a kao takva i zaštitu nadležnih institucija.

Cilj UNESCO-va lista

Članica Sekcije keranja MDD Merhamet Banja Luka Amra Đuzel u razgovoru za Fenu naglašava da su stigli do preliminarne Liste nematerijalnog kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine i oznake geografskog porijekla koju ustanovljava Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Međutim, žele ići korak dalje i banjalučku keru, kao u svijetu jedinstvenu i izuzetno vrijednu čipku, dovesti na listu UNESCO-a da tako napokon dobije zasluženo mjesto.

Kako naglašava Đuzel, bosanska čipka ‘kera’ i u njoj kao poseban segment banjalučka kera jedinstvena je po spoju goblena i čipke, a izrađena običnom šivaćom iglom i tankim koncem. Često su to radile dvije žene, jedna je vezla goblene, druga kerala.

- Tako sam ja vezla goblene na markizetu, a moja majka je kerala. Od rane mladosti smo učili vještini keranja, a prenosilo se to s generacije na generaciju - kazala je Đuzel.

Međutim, sa žaljenjem konstatirala, keranje polako izumire, a članice Sekcije maksimalno se trude i pokušavaju to zaustaviti ‘da se ne dogodi da keranje možemo vidjeti tek u muzeju'. Kaže da se već dešava da mnoge žene, mada iz Banje Luke, ne znaju za tu vrstu ručnog rada nego misle da je to heklanje.

Nije povezano sa heklanjem

- To nema veze sa heklanjem. To je čipka koja se radi običnom šivaćom iglom. Vežu se čvorovi, a iz tih čvorova nastaju mustre. Ne postoji šema (kao kod drugih vrsta čipke poput goblena, heklanja), to se radi iz srca. Mene keranje smiruje, kad mi je nervozna ruka, keranje me smiri - priča Đuzel.

Redovno održavaju radionice u Banjoj Luci, koje pohađa dvadesetak žena srednje životne dobi željnih da ovladaju vještinom keranja, a tome uče i druge žene - putujući širom Bosne i Hercegovine. Mnoge žene porijeklom iz Banjaluke, koje žive u inozemstvu, vještinu keranja šire Evropom i svijetom.

Održavanje tradicije

- Ne možemo se pohvaliti brojnošću, ali kerati nikad nije znao veliki broj ljudi. Nama je samo bitno da tu tradiciju održimo, donekle omasovimo, da se ne zaboravi - kazala je. Dodaje da su mnoge od žena vičnih keranju u trećoj životnoj dobi, ne mogu to više raditi.

Radionica i razgovor o tradiciji banjalučkog keranja upriličeni su i u Sarajevu, u okviru izložbe "Pod nebom vedre vjere - Islam i Evropa u iskustvu Bosne", koja je postavljena do 18. novembra u Galeriji Collegium Artisticum. Članice Merhametove sekcije "Banjalučko keranje" tom prilikom govorile su o tehnici, pričama i ljepoti tog ručnog rada.

Sekciju keranja Aktiva žena pri MDD Merhamet Banja Luka osnovala je 2019. godine grupa žena, koje se bave keranjem, radi institucionalne zaštite te kere. Kontinuirano i predano rade na institucionalnom registriranju tog unikatnog ručnog rada kao kulturne vrijednosti Bosne i Hercegovine.

Centralni dio keranja je mali goblen obično intenzivnih boja, a radi se na tankom pamučnom materijalu (markizet). Čipkasti dio čine različiti motivi koji se maštovito, u krug oko centralnog goblena, izrađuju običnom šivaćom iglom a po pravilu se koristi pamučni konac. Boja konca je uglavnom svijetlo bež. Vrijednost samog komada se mjeri gustinom rada i debljinom konca. Nekad su kerane rukotvorine krasile domove, bile dodatak ženskoj ili muškoj garderobi ili se koristile kao ukras na svadbama, slavljima. U novije vrijeme kera se koristi i za izradu nakita, pa se tako izrađuju npr. naušnice, broševi ili privjesak za lančić.