Trebinjac Branislav Brano Špuran čovjek je velikog srca koji kapi života nesebično daruje za potrebe drugih. S dobrovoljnim davalaštvom upoznao se kao četverogodišnjak slušajući svog oca Ristu i dr. Persidu Kočišević kad su govorili o važnosti davalaštva krvi, tog jedinog lijeka koji nema zamjenu i zato, kaže, i nije mogao biti ništa drugo.

Mnogo nagrada

Prema Braninim riječima, njegovo davalaštvo počelo je 1982. godine, na VMA u Beogradu, kada je bio vojnik, i otad je upisao u knjižicu 109 darovanja krvi.

- To mi je veoma drago jer sam barem pokušao da pomognem 109 ljudi. Tih mojih nekoliko minuta spašava nekome život i nikada se nisam dvoumio. Od svih ovih 109 davanja nećete vjerovati da samo znam pet-šest ljudi kojima je otišla moja krv. Davao sam krv onome kome je bila potrebna - priča Brano.

Dodaje da je u martu 2018. godine stigao i do stotog darovanja. Brani je kao zaslužnom pojedincu iz oblasti humanog rada 2018. uručena Zahvalnica Grada Trebinja, a nosilac je i mnogih nagrada i odlikovanja. Međutim, o priznanjima Brano nerado govori. Ono što ga, izuzev skromnosti, krasi svakako je neutaživa želja da daruje najdragocjeniju tečnost.

- Znate, čovjek kad odluči da daruje krv, daje sve od sebe da to mora učiniti tog određenog dana. U suprotnom se osjeća manje vrijednim. Teško je objasniti šta je to u nama - navodi Brano.

Poštovanje mjera

Kaže i da su za vrijeme koronavirusa dobrovoljni davaoci bili tu za one kojima je krv bila potrebna.

- Pratimo kodeks davanja krvi, anonimno, besplatno, da pomognemo. Ne hvalimo se time. Smatramo da to trebamo da uradimo. Otkako je počela pandemija koronavirusa, bilo je potrebe za krvlju. Išli smo u Službu za transfuziju, uz poštovanje svih mjera, s maskama, rukavicama, ulazili jedno po jedno. Razmišljalo se samo da je nekome naša krv neophodna - ističe Brano i dodaje da su trebinjski davaoci uvijek na raspolaganju.

Tradicija u porodici

S nekom finom sjetom u glasu, reče nam da je ponosan što je, na prvom mjestu, naslijedio misiju svog oca, a zatim što mu se i primakao po broju darovanih doza krvi. Kako kaže, posebno ga raduje to što se tradicija prenijela i na mlađe naraštaje porodice Špuran.

- Pored oca koji je 118 puta darovao krv, moj pokojni brat krv je dao 43 puta, a na moje veliko zadavoljstvo njegova djeca Dario i Danijela nastavili su dedinim, strikovim i očevim putem. Dario ima preko 30 davanja, Danijela skoro 20. Zajedno smo do sada darovali više od 350 doza najdragocjenije tečnosti – kazuje Brano.