Kongres SDA je prošao u skladu s očekivanjima, pa je još jednom potvrđeno da je riječ o privatnoj i porodičnoj stranci para sa Poljina.
Da ne bude većih iznenađenja Bakir Izetbegović se pobrinuo još prije nekoliko mjeseci. Tada je angažovao pojednice na terenu kako bi ubijedili ljude da ne podrže Šemsudina Mehmedovića.
Nakon toga, oni koji se nisu dali, bili su u nemilosti stranke. Prvo su uspostavljena povjereništva u pojedine općinske organizacije, a onda su i odbijene kandidature za predsjednika stranke.
Tako je Bakir Izetbegović bio jedini kandidat za predsjednika stranke. Iako neki delegati u znak bunta nisu došli na Kongres, postojao je kvorum za odlučivanje.
Ipak, oni koji su došli nisu pokazali dovoljno hrabrosti da se suprotstave ovim procesima, iako vlada veliko nezadovoljstvo u stranci. Tako je odlučeno da se mimo statuta glasa javno, kako bi linču bili izloženi svi oni koji bi eventualno glasali protiv izbora Bakira Izetbegovića.
Na kraju je samo njih osam glasalo protiv, a jedan je bio suzdržan.
Zabranjena obraćanja
O kakvoj strahovladi je riječ najbolje govori i činjenica da osim Nezira Pivića, koji je kao predsjednik Izborne komisije SDA trebao da se pravda zašto je odbijena kandidatura Mehmedovića, niko nije smio da daje izjave.
Najveći odjek u javnosti sa Kongresa je imalo to da je Safet Softić odustao od kandidature za potpredsjednika stranke, a da se Adil Osmanović nije uopšte pojavio na Kongresu, iako je bio kandidat. Riječ je o posljednjim visokim kadrovima Sulejmana Tihića, koji su bili nezadovoljni upravljanjem Izetbegovića, zbog čega su se našli u nemilosti predsjednika i očito nisu htjeli da učestvuju u unaprijed izrežiranoj igri. Izvjesno je da bi se oni mogli pridružiti Šemsudinu Mehmedoviću u pokretu koji on osniva.
Da je riječ o unaprijed izrežiranim procesima govori i to da je Mirsad Mujić, poprilični anonimus za širu javnost, dobio najveći broj glasova. Teško je povjerovati da nisu unaprijed izdiktirani kandidati koji se trebaju podržati i kada se uzme u obzir teritorijalna zastupljenost delegata. Izabrana je tačno jedna žena koliko predviđa i statut, tačno dva delegata iz RS, koliko minimalno predviđa statut, a sedam potpredsjednika je iz šest različitih kantona.
S obzirom na broj delegata iz Sarajeva teško je povjerovati da bez ranijeg dogovora iz tog kantona nisu se mogla izabrati dva delegata. Jedini kanton iz kojeg su izabrana dva delegata je očekivano Tuzlanski, jer na ličnom nivou je trebalo podržati presuđenog crnolistaša Novalića, koji je primao brojne udarce za stranku, a na stranačkom nivou se morala ispoštovati baza u Živinicama.
Ono što je interesantno da se nije desio povratak Asima Sarajlića u visoku politiku, a koji je oslobođen nakon nekoliko godina sudskog postupka, no i dalje je na američkoj crnoj listi. Osim toga, Bakir Izetbegović je niz vodu pustio i iskusne kadrove Refika Lendu i Šefika Džaferovića.
Bez Krajine
Svoje potpredsjedničko mjesto nije pronašao niti jedan kandidat iz Krajine, što također može prouzrokovati brojna nezadovoljstva. Iako se stranke često „otimaju“ ko će više spominjati Krajinu, jer je riječ o jednom od najzapostavljenijih krajeva FBiH, očigledno je da je zanemaren značaj ljudi iz tog kraja kod Bakira Izetbegović.
Šemsudin Dedić je u prethodnom mandatu bio potpredsjednik stranke i riječ je o jednom kadru koji nije puno rječit, ali na terenu odrađuje veliki dio posla za stranku. Osim njega kandidat je bio i Hamdija Abdić Tigar.
Značajno je i to da je prijateljica Sebije Izetbegović dr. Jasmina Biščević Tokić izvisila za funkciju, ali nema sumnje da će ona biti nagrađena nekom drugom. S druge strane, najomraženija ličnost Sebije Izetbegović u SDA Mahir Dević je ostao bez funkcije.
