Ruska agresija na Ukrajinu ostavila je ekonomske posljedice po cijeli svijet, proizvela tektonska geopolitička preslagivanja te zbog prisutnih proruskih politika i veza u bitnome utjecala i na region zapadnog Balkana kao vječito trusno područje Evrope.

Ishod ove brutalne opsade svjetske vojne sile na jednu zemlje usred Evrope, kakav god on bio, utjecat će na geopolitičku sliku svijeta, a ponajviše onih dijelova i regiona na kojima su isprepleteni zapadni i ruski interesi.

Ruska paravojna organizacija Wagner, iako se i ranijih godina u svjetskim medijima spominjala u vezi s pljačkaškim pohodima i zločinima od Afrike, preko Sirije, pa do Ukrajine, svoj vrhunac slave doživjela je proteklih mjeseci, kada je za njih i njihovog komandanta i vlasnika, tek na papiru, Jevgenija Prigožina čuo cijeli svijet.

Kritike Putinu

Vođa ove privatne militantne bande, nakon žestokih bitki oko grada Bahmuta, simbola sudara ukrajinske i ruske vojske, počeo je sve češće i otvorenije kritizirati ruski vojni vrh.

Ipak, kulminacija krize na relaciji Wagner – rusko ministarstvo odbrane, kakvoj se malo ko od ukrajinskih saveznika nadao, dogodila se kad je Prigožin, sa svojim jedinicama, krenuo na Moskvu i kada je, prema vizuri zapadnih analitičara ruske agresije na Ukrajinu, ozbiljno i prvi put na ovakav način uzdrmana stolica Vladimiru Putinu.

Wagnerovom pohodu na Moskvu prethodilo je zauzimanje grada Rostova na Donu, gdje Prigožina nije dočekao gotovo nikakav otpor. Nakon što je nastavio marširati prema Kremlju, uz sporadične sukobe s ruskom vojskom i rušenje nekolicine njihovih letjelica, sve je ličilo na početak građanskog rata u Rusiji.

Kako je iznenadno počela, tako se odjednom i okončava cijela drama u kojoj se kao mirotvorac pojavljuje predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko. Svojim pregovaračkim umijećem, ili pak samo kao korisni Putinov idiot koji odrađuje prljavi posao, odobrovoljava Prigožina da prekine pohod zbog moguće odmazde ruske vojske i krvoprolića te pruža gostoprimstvo Wagnerovcima u Bjelorusiji.

Život Prigožina naredna dva mjeseca biva obavijen putinovskom misterijom, a analitičari iznose niz različitih teorija o njegovoj ulozi unutar ruske ratne mašinerije i povezanosti s Kremljom.

Priče idu od toga da je cijeli sukob bio fingiran i u režiji ruskih obavještajnih službi kako bi se načistac izveli svi vojni dužnosnici koji nisu lojalni Putinu, preko teorija da je sve bio manevar kojim je Wagner prebačen u Bjelorusiju, odakle bi trebao, nakon pregrupisavanja, krenuti u novi napad na Kijev, pa sve do teorija da je Prigožin namjeravao u krvavom pohodu zasjesti na samu Putinovu stolicu.

Sve je išlo u prilog teorijama da Prigožin ipak nije izmakao kontroli Kremlja kada je nastavio upravljati Wagnerom iz Bjelorusije i putovati nesmetano Rusijom. Nekoliko dana prije pogibije javio se videosnimkom iz Afrike, odakle je nagovijestio svoje nove poslovne i vojne pohode.

I baš tada kada se činilo da se na relaciji Wagner – Kremlj situacija u potpunosti smirila, na bespućima interneta postaje opet viralan video Putinovog govora i tvrdnje da sve može oprostiti osim izdaje.

Nijedan relevantan svjetski medij ne dovodi u pitanje da su Putin i njegove službe nalogodavci ubistva cijelog rukovodstva Wagnera s Prigožinom i Dmitrijem Utkinom na čelu koje je krajem prošlog mjeseca usmrtila bomba u avionu na letu iz Moskve prema Sankt Peterburgu.

Naknadno, i sam Putin priznaje da je Rusija finansirala Wagner milijardama eura, kao što sve jasnije isplivava i uloga ove ruske proxy vojske opremljene sofisticiranim oružjem za moderno ratovanje.

Očajnički potez

Zato se nameće pitanje je li Putin zbog sve slabije ruske ekonomije i preskupog rata koji vodi bio primoran obezglaviti i maknuti ustranu Wagner usljed nemogućnosti njihovog daljnjeg finansiranja, i to u vrijeme dok Zapad i dalje naoružava Ukrajinu šaljući joj, osim raznog modernog naoružanja, čak i moćne avione F16 koji mogu napraviti veliku prevagu na bojnom polju.

I je li njegov takav očajnički potez puštanja niz vodu Wagnera kao jednog od najjačih aduta u agresiji na Ukrajinu znak svojevrsnog poraza u vrijeme dok ukrajinske snage korak po korak napreduju u svojoj protuofanzivi oslobađanja teritorija?

Djelimični odgovor ovih dana već daju analitičari utjecajnih i savršeno obaviještenih zapadnih medija poput „The New York Timesa“ i „The Foreign Affairsa“, propagirajući i kao nikad dosad najavljujući pregovore s Rusijom kao nužnost.

Stoga, svi relevantni politički, diplomatski, probosanski i prozapadni faktori na ovim prostorima nad kojima ruska šapa već odavno stoji moraju budno pratiti čak i medijsku pripremu mogućih pregovora najvećih svjetskih sila. Jer, koliko god se Wagner činio dalekim, ideolozi velikodržavnih projekata koji i dalje žive na Balkanu neumorno rade i učinit će sve da se ti projekti nađu na pregovaračkom stolu o sudbini Ukrajine.

Od Putinovog kuhara do vrha moći

O životu Jevgenija Prigožina manje-više je već sve poznato. Kao bivši višegodišnji robijaš pokreće biznis s brzom hranom i penje se do samog vrha ruske države, do Putinovog kuhara koji hranom osigurava vojsku. Njegovu visprenost i brzo uspinjanje do vrhova moći prepoznaje i sam Putin te mu povjerava osnivanje privatne vojske za asimetrična ratovanja i pljačke po svijetu. Dozvoljava mu da regrutira presuđene kriminalce i ubice oslobađajući ih zatvora širom Rusije i tako s vremenom stvara brutalnu ratnu zvijer koja se usuđuje na koncu krenuti i na svog gospodara.