Životna priča Dragana Samardžića, kojeg svi prijatelji i poznanici znaju po nadimku Šef, sve je samo ne obična. Naime, ovaj hrabri 58-godišnjak korisnik je inzulinske terapije punih 49 godina, a od komplikacija s dijabetesom izgubio je lijevu nogu i oko. Međutim, to ga nije zaustavilo da živi život. Šef je pravi primjer optimizma i hrabrosti.
Čudno ponašanje
- Rođen sam u Stocu. Svoje djetinjstvo provodio sam kao i svi drugi dječaci. Bio sam veoma sretan svojim okruženjem, a naročito sa svojom porodicom. Slika iz mog djetinjstva pokazuje zadovoljstvo i sreću, pa riječi i nisu potrebne. Tako je bilo sve do septembra 1974. godine - prisjeća se Šef.
Kaže da je te godine pošao u drugi razred osnovne škole, kada je počeo čudno da se ponaša. To je primijetila i njegova majka.
- Ustajao sam često po noći da mokrim, ali ujedno nisam mogao da se napijem vode koliko sam žednio. Naglo mršavljenje i noge teške, tako da sam jedva odlazio u školu i vraćao se kući. Roditelji su me odveli da izvadim nalaze. Tog dana otkriven mi je dijabetes. Nekoliko dana poslije saopštili su mojim roditeljima da je jedino liječenje svakodnevno primanje inzulina, do kraja života - priča Šef.
Završio je osnovnu školu, pa Srednju mašinsku i zaposlio se. Život je nekako išao svojim tokom, ali dodaje da je od komplikacija s dijabetesom izgubio lijevu nogu i oko.
Ne kriti bolest
Međutim, pomoću ortopedskih pomagala i uz veliku upornost, može gotovo sve kao i zdrav čovjek, pa čak i voziti motocikl.
- Radim sve što mi dozvoljava proteza, a motocikl sam koristio i prije toga. Odvezem se tako i do Stoca na kafu, 20 kilometara odavde. Preživio sam kliničku smrt, a živ sam zahvaljujući ljekarima koji su me hiljadu puta dosad spasili - ističe Šef.
Dodao je da ne treba kriti ako imate dijabetes, jer vam ljudi iz okruženja, u slučaju da vam zbog bolesti pozli, itekako mogu pomoći.
Borba i vjera
- Optimizam uvijek mora da postoji, a isto tako i borba i vjera u bolje sutra. Svaki problem ima dvije strane medalje, pozitivnu i negativnu. Prvo moraš da vidiš šta je problem i kako ga najbolje riješiti. Kada se pomjeriš s nule, ti već uspijevaš. Nekako mi se čini da je ljudima vazda malo, a dovoljno je da se ima za hranu, kafu te da se čovjek druži i šali - zaključuje Šef.
