Javni prijevoz u Sarajevu je iz godine u godinu sve gori, cijene usluga su povećane, a glavni problemi koji se tiču reda vožnje, higijene, džeparenja i kontrole klimatizacije nisu riješeni.
Kada poredimo javni prijevoz u Sarajevu s onim u Zagrebu ili Beogradu, možemo zaključiti kako je stanje u Sarajevu definitivno najlošije.
Reporteri „Dnevnog avaza“ vozili su se gradskim autobusima i tramvajima kako bi istražili i analizirali trenutnu situaciju.
Loše stanje
Posljednjih nekoliko mjeseci, zbog rekonstrukcije tramvajskih šina, građani su primorani presjedati iz tramvaja u autobus kako bi stigli do željene lokacije.
GRAS-ovi tramvaji stari su, prosječno, 30 godina, trolejbusi najmanje 25, autobusi 20, a minibusevi 13 godina.
Loša higijena u vozilima je jedan od najvećih problema s kojima se građani susreću. Većina vozila je u toliko lošem stanju da se vrata ne mogu zatvoriti, ustajali smrad je svakodnevno prisutan, a škrabotine po stolicama i unutrašnjosti tramvaja uobičajen su „dekor“.
S ciljem povećanja sigurnosti, u tramvajima su prije tri godine postavljene kamere kako bi se džeparošima i vandalima stalo ukraj, ali većina tih kamera nije u funkciji.
Posljednja dezinfekcija javnog prijevoza izvršena je još 2020. godine, tokom pandemije koronavirusa, što je izuzetno loš podatak za sve korisnike.