Nekadašnji član Predsjedništva BiH i blizak saradnik Milorada Dodika Nenad Kecmanović smatra da nema sumnje da kreatori podizanja optužnice protiv predsjednika RS Milorada Dodika „atakom na njega udaraju na RS.“

Kecmanović „objašnjava da se to ne ogleda samo u simboličkom smislu zbog činjenice da je Dodik predsjednik RS, nego i zato što oni koji stoje iza optužnice dobro znaju da bi njegovim uklanjanjem sa političke scene "kolektivni Zapad polomio zube kolektivnom Srbinu".“

- Dodik je postao jedan od nekoliko lidera otpora neokolonijalizmu. Ne kao najjači, ali jeste kao prvoborac tog otpora i time je RS učinio većem i jačom nego što jeste - rekao je Kecmanović za Srnu.

On je istakao da ne treba sumnjati u to da će Dodik i ovoga puta bez kompleksa inferiornosti uzvratiti još žešće, ali da je u ovom slučaju podrška naroda ključna, jer sve dok protektorat vidi da je većina aktivna i da opozicija reaguje patriotski, neće stati, ali hoće zastati.

Neprestano potvrđivanje podrške

- Prošlogodišnja ubjedljiva pobjeda na izborima nije dovoljna i treba je neprestano potvrđivati i ojačavati masovnim skupovima podrške ne samo u Banjoj Luci nego i širom RS i srpskog svijeta, istupima političara, umjetnika, novinara i intelektualaca - naveo je Kecmanović.

Komentarišući obrazloženje da je optužnica podignuta zbog nesprovođenja odluka visokog predstavnika, Kecmanović je rekao „da već duže vrijeme više ne postoji visoki predstavnik u BiH.“

Dosljedno tome, kaže Kecmanović, „ne mogu da postoje ni odluke visokog predstavnika, i onda se, na posljetku, nema šta ni poštovati, niti nepoštovati.“

- Optužba za nepoštovanje nečeg što ne postoji, a što je odlučio neki fantomski visoki predstavnik, predstavlja politički teatar apsurda u režiji ambasadora SAD Majkla Marfija sa Kristijanom Šmitom u glavnoj ulozi - ocijenio je Kecmanović.

Prema njegovom mišljenju, nije dobro što se u svakodnevnoj upotrebi skraćuje to zvanje pa se pominje samo "visoki predstavnik", a ispušta ono "UN za BiH", jer puni naziv upućuje na to ko ga bira i kome dva puta godišnje podnosi račun o svome radu.

"PIK - Diplomatsko sijelo"

- Također, to ukazuje i da je za to jedino nadležno Vijeće sigurnosti UN koje odlučuje konzenzusom, a ne nekakvo izvedeno sedmično diplomatsko sijelo zvano PIK kojim rukovodi ambasador Marfi, a živi još u devedesetim, kada je Klintonova Amerika bila jedina supersila i sav ostali svijet držala u kolonijalnom statusu - objašnjava Kecmanović.

Prema njegovim riječima, njihov problem u BiH je u tome što je lanac Stejt department - ambasada SAD - PIK – visoki predstavnik „ostao bez ove posljednje operativne karike.“

- I umjesto da se ljute na Rusiju i Kinu koje su glasale protiv njegovog izbora, Šmit se okomio na RS. Ako hoće da postane visoki predstavnik, on treba da traži prijem kod predsjednika Rusije Vladimira Putina i Kine Si Đinpinga, a ne da trči za Dodikom i proganja ga - smatra Kecmanović.

On navodi da „izigravanje visokog predstavnika koji za tu funkciju nije izabran, i to u zemlji gdje je samo na pola teritorije prihvaćen, ne samo da ne dolikuje ozbiljnom diplomati, nego ni pristojnom čovjeku, kakav bi odavno podnio ostavku.“

- Ali, kao i njegovi šefovi Olaf Šolc i Analena Berbok drži se za skute SAD. Oni za Bajdenove, a on za Marfijeve. Sada je ovaj tandem u nevolji upregao kao ispomoć Sud i Tužilaštvo BiH, koji su također fantomske institucije, jer se nigdje i ne spominju u dejtonskim dokumentima, pa niko nije obavezan da poštuje njihove konkretne optužbe - rekao je Kecmanović.

On primjećuje da je posljednjih mjeseci u BiH pojačana frekvencija akcija iz Sarajeva i reakcija iz Banja Luka, hiperprodukcija političkih konfrontacija u Predsjedništvu BiH, odluka o poništavanju poteza druge strane, manjih incidenata i vanjskopoliičkih razilaženja.

"Revizija Dejtona"

- Postavlja se pitanje gdje to sve vodi? Neosporno da je ta konfuzija počela revizijom Dejtona i vjerovatno će završiti povratkom na izvorni Dejton. Neki novi dogovor izgleda nemoguć, pa je jedina realna alternativa mirni razlaz. Sa kraćim ili dužim intervalom krčkanja „bosanskog lonca“ uz spoljno pridržavanje da ne zagori - smatra Kecmanović.

Komentarišući Dodikovu izjavu da je „Ambasada SAD na dan objavljivanja optužnice bezuspješno pokušavala da dobije podršku evropskih kancelarija, Kecmanović konstatuje da sve ukazuje na to da će evropska podrška Sjedinjenim Državama biti sve manja.“

- Političke elite vodećih zemalja EU, ma koliko bile vazalne, potpuno su svjesne da ih je američka politika u Ukrajini žrtvovala u svom neuspjelom obračunu sa Rusijom, ali to još ne smiju otvoreno da kažu - tvrdi Kecmanović.

On ističe da se, uprkos svim „medijskim obmana, ta svijest širi u nacionalnoj bazi, pa će se evropski političari uskoro naći u procjepu između diktata SAD i birača.“

Prema njegovom mišljenju, dobro je to što su u „međuvremenu sačuvali toliko političke razboritosti da neće da bacaju šibice u bosansko bure baruta pred sopstvenim balkanskim vratima.“

- Naprotiv, opetovano traže „mir i stabilnost“. Najzad, to što se oni još ne usuđuju da glasno i jasno kažu, Milorad Dodik viče iz svega glasa, bez zazora stvari naziva pravim imenom i upire prstom, te time imponuje i uživa potajne simpatije mnogih evropskih političara. Orban, pa i Milanović, to i ne kriju - naglašava Kecmanović.