Kroz decenije potrage za nestalim osobama u BiH ime Amora Mašovića postalo je sinonim borbe za istinu i nade porodica da će kosti njihovih najdražih naći svoj smiraj.

Nema ljudi

I ovog 11. jula Mašović će biti u Potočarima, a za „Avaz“ govori o mislima koje mu već nekoliko godina prolaze kroz glavu kada zakorači na sveto tlo doline bijelih nišana.

- Već dvije godine razmišljam o grupi Srebreničana koje smo zaboravili. Radi se o blizu 100 žrtava genocida koje su ekshumirane u proteklih 20 godina iz masovnih grobnica. Oni nisu dobili ime i prezime i njihove kosti leže u Tuzli u bijelim vrećama, bez ikakve nade da će se smiriti. Tokom svih ovih dženaza unazad nekoliko godina nešto mi nedostaje. Nedostaju mi ti ljudi, koji treba da dijele sudbinu onih čiju su sudbinu dijelili tokom četiri godine opsade Srebrenice, a na kraju i genocida. Oni su bili skupa, zajedno zarobljavani, strijeljani, sahranjivani, iskopavani pa ponovo zakopavani zajedno s njima, bili s njima u Komemorativnom centru u Tuzli... Ne vidim nijedan razlog zašto se Bošnjaci ne oproste od njih. To mi je prva asocijacija i ja apeliram na Organizacioni odbor i one koji o tome donose odluku da te ljude ukopamo u Potočarima - kaže Mašović.

Pojašnjava da se radi o nekompletnim skeletnim ostacima koji nisu imali podudaranja s DNK uzorcima preživjelih te da bi svoj smiraj i oni trebali naći u mezarima koji bi, privremeno ili zauvijek, dobili nišane s oznakom NN.

- Mi, zapravo, znamo njihova imena i prezimena, to su Srebreničani koji do sada nisu identificirani. Ne možemo reći ovo je Ademović, ovo Avdić, ali to je tih nešto više od 800 Srebreničana koji se još traže - dodaje Mašović.

Ove godine u Memorijalnom centru u Potočarima bit će obavljena dženaza za 31 žrtvu genocida. Među njima su i četvorica maloljetnika.

Najmlađa žrtva je 15-godišnji Elvir Salčinović, koji će svoj smiraj naći uz oca i brata. Nezir Muminović je najstarija žrtva genocida u Srebrenici koja će biti ukopana u utorak. Imao je 65 godina kada je ubijen.

Mašovića bole žrtve Srebrenice, posebno djeca, a u sjećanju mu je zauvijek ostao prvi susret s njihovim kostima na Kameničkom brdu 1996. godine. S finskim forenzičkim timom pronašli su posmrtne ostatke na nosilima, što znači da su u zasjedama ubijani i ranjenici.

- Oni su upadali u zasjede od Šušnjara pa dalje. Ili su umirali na nosilima ili su ih zločinci na nosilima ubijali. To su prizori koji su trajno ostali u sjećanju nas koji smo prvi došli do njih. To su bespuća, do kojih smo morali ići pješice, tako da smo tada prešli taj put kojim su žrtve pokušavale naći spas. Ta tijela smo na leđima nosili u Tuzlu, koja nije imala komemorativni centar, već su to bili napušteni tuneli nakon eksploatacije soli - kaže Mašović.

Površina zemlje

Za samo dvije godine, na površini zemlje, u šumama na putu spasa, pronađeno je oko 600 posmrtnih ostataka, za koje u tom trenutku nije mogao ni zamisliti da će većina biti identificirana, jer su žrtve opljačkane i oduzeti su im predmeti na osnovu kojih je bilo moguće prepoznati ih.

DNK analiza

Sjeća se da se pitao šta ustvari radi dok je s kolegama kosti iz srebreničkih šuma nosio u zajedničku grobnicu u tunele u Tuzli.

- Tad je DNK analiza nama bila potpuno nedostupna. Ja sam 1996. godine zamolio ljude iz Ljekara za ljudska prava, koji su bili asistenti istražiteljima Haškog tribunala... Pitao sam ih da li je moguća masovna primjena te analize, ali su mi kazali da je to skupo i da mi te pare nemamo. Hvala Bogu, ideja koju je proveo bivši američki predsjednik Bil Klinton (Bill Clinton), da se na zasjedanju G7 u Lionu 1996. formira tzv. plava vrpca, koja je kasnije prerasla u Međunarodnu komisiju za nestale, a koja je u BiH otvorila laboratorij, došli smo do toga da danas imamo više od 7.000 žrtava genocida, a ukupno ih je 8.372. S ove distance osjećam neku vrstu satisfakcije da su napori tih ljudi, koji su doslovce na leđima kilometrima nosili žrtve genocida, a bilo nas je petnaestak, imali rezultat. Nekad smo kosti ubijenih nosili i u suprotnom pravcu, jer smo htjeli prije mraka da nađemo što više kostiju. Sjećam se da smo našli jednu lobanju koju je neko stavio na neki štap zaboden u zemlju. Sa zlom ili dobrom namjerom, teško je reći, jer možda je neko želio da ona bude vidljiva nama koji tražimo - dodaje Mašović.

Srebrenica ostaje otvorena rana bošnjačkog naroda, koja najviše boli 11. jula, stravično poglavlje iz perioda agresije na BiH koje nikada do kraja neće biti ispisano. Normalnom ljudskom umu teško je objašnjivo za šta su bili krivi starci, žene, a posebno djeca.

- Stotine je neispričanih priča. Kako su provodili posljednje trenutke svog života tih gotovo 600 dječaka? O čemu su razmišljali dok su stajali u redovima za strijeljanje? Šest stotina dječaka s jednog malog prostora. To su uspjeli ispričati samo malobrojni, koji su se krili ispod tijela i vrele krvi tek strijeljanih - kaže Mašović.

Nije dobro

Mediji su prethodnih dana pogrešno interpretirali njegovu izjavu i prenijeli da se u okolini Srebrenice nalazi još oko 80 masovnih grobnica. Pojašnjava da nije u pitanju samo Srebrenica, već se takva procjena odnosi na cijelu BiH.

- U zemlji, vodi, jamama, bespućima traži se još nešto više od 5.000 žrtava. Ostali, do onog broja od 7.600 koji su još na spiskovima nestalih, vjerovatno je pronađen i nalazi se u mrtvačnicama, komemorativnim centrima. Kad sam govorio o još 80 masovnih grobnica, to se odnosi i na Prijedor, Sanski Most, Ključ, a posebno na Podrinje, u kojem je u ovom času i dalje najviše nestalih. Dakle, moja je procjena da tražimo još oko 80 grobnica s desetinama, a u nekim od njih i stotinama žrtava. Na području Vlasenice, Foče, Zvornika, Višegrada... Sigurno postoje nove Tomašice - ističe Amor Mašović.

Batina jedini lijek

Negiranje genocida iz RS, a posebno psovke Milorada Dodika, uvreda su za desetine hiljada porodica u ovoj zemlji, sve one koji su preživjeli rat, a posebno za čovjeka koji je njegove stravične posljedice tražio, pronalazio, gledao, evidentirao godinama nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

- To prolazi bez ikakve kazne. Ne vjerujem da će se na njega primjenjivati ove izmjene Krivičnog zakona. Jedini lijek je potpuna eliminacija i zabrana političkog djelovanja, ali nisam uvjeren da će se to desiti. Visoki predstavnik je kazao da je njegova odluka uperena protiv pojedinaca koji se tako ponašaju, ali, je li se upitao ko je te pojedince izabrao. Bojim se da je jedini lijek za mnoge u BiH, pa i na Kosovu, ono što je već oprobano - batina. U suprotnom će ovo eskalirati do momenta kad napetosti postanu takve da je sve moguće - ističe Mašović.