Psihologinja Nermina Vehabović-Rudež objasnila je šta je moglo utjecati na dječaka da upuca uposlenika u školi u tuzlanskom naselju Lukavcu. Prema njenim riječima, za sva ova dešavanja nisu kriva djeca nego društvo u kojem odrastaju.
Šta je okidač
- Šta je mogao biti okidač da dijete uzme pištolj i puca. Mnogo ih je, a neki od njih su okolnosti u kojima je odrastao, škola i zajednica. Dijete koje je živahnije i kažnjavaš ga zbog toga, baš te kazne imaju dugoročne posljedice nakupljanje bijesa u djetetu koje u jednom momentu ga prevladaju i uradi to što uradi. Tu su još i okidači poput omalovažavanja te posramljivanja – navodi Vehabović-Rudež za portal „Avaza“.
Psihologinja je istakla da na dječiju psihu veliki utjecaj ima odvajanje od vršnjaka, prebacivanje iz jednog u drugo odjeljenje ili čak u drugu školu.
- Svjedok sam da norme kojima nastavnici raspolažu kada je riječ o prebacivanjudjece u druga odjeljenja ili škole nisu adekvatne. Nastavnici se, ustvari, plaše ili postaju rigorozni, što izaziva bijes u djetetu.
Oni nikako mjeru da nađu. Imaju te neke zadane mjere i tako mora biti i gotovo, a niko ne razmišlja o djeci i zašto se ono ponaša drugačije od drugih – navodi Vehabović-Rudež.
Uredu je, ističe, da se dijete prebaci, ali u tim trenutcima njemu treba neka psihološka pomoć, podrška. S djetetom se mora razgovarati, a ne samo odlučiti i kraj priče.
Važna podrška
- Ovih slučajeva će, nažalost, biti sve više, a za sve je krivo društvo u kojem se dijete odgaja i razvija. Ono što se desilo u Srbiji, kada je učenik ubio devet svojih vršnjaka i uposlenika škole, postaje, nažalost, primjer drugoj djeci. Taj dječak nije kažnjen i neće ni biti. Vođeni time mnoga djeca urade to što je upravo uradio dječak u Tuzli – navodi psihologinja.
Ne smijemo, govori Vehabović-Rudež, biti površni. Svaki slučaj prebacivanja djece iz jednog u drugo odjeljenje ili u novu školu mora biti popraćeno psihološkom podrškom, ali i podrškom nastavnika, roditelja, tj. cijelog društva, kako bi se izbjegle ove tragične scene.
