U intervjuu FACE televiziji Munir Alibabić, bivši policajac i obavještajac, u fokus javnosti u BiH vratio je zaboravljenog Dragana Lukača, dugogodišnjeg direktora Federalne uprave policije (FUP). Alibabić je potvrdio ono što se godinama znalo o Lukaču - da je u ladicama držao prijave o raznim oblicima kriminala SDA, o krađama donacija, finansiranju El-Kaide, o tri ubistva, jedno je ubistvo Juke Prazine…

I dok se Lukač na televizijskim ekranima pojavljivao u generalskim uniformama, okićen činovima, podnoseći krivične prijave protiv svakog ko se usudio govoriti o kriminalu Bakira Izetbegovića, aktuelnog predsjednika SDA, duboko u ladicama držao je dokumentirane i jakim dokazima potkrijepljene krivične prijave.

Šikanirao policajce

Alibabić je sada to samo potvrdio.

- Lukač stane s tim aktivnostima - rekao je Munir Alibabić.

Lukač je nekoliko godina u penziji i otišao je iz Sarajeva. Prema informacijama “Avaza” iz policijskih struktura, Lukač je odmah nakon smjene napustio glavni grad BiH.

Ono što je Dragan Lukač krio kao zmija noge, predstavljajući se kao policajac s besprijekornom karijerom, jesu i događaji iz vremena agresije na BiH te u vrijeme netom nakon rata.

Bio je januar davne 1998. godine kada je u „Posavskom listu“ novinar Mika Damjanović objavio da je Dragan Lukač, kao načelnik kriminalističke policije Posavskog kantona, propustio dva kamiona s nepoznatom robom preko graničnog prijelaza bez ikakve policijske i carinske kontrole. Svjedoci su bili policajci koji će kasnije biti šikanirani i dovedeni do nervnog sloma.

U narednom 9. broju „Posavskog lista“ 1998. godine Mika Damjanović je obradio moralno neodrživ slučaj nekadašnjeg direktora FUP-a Dragana Lukača. Naime, stariji bračni par Martinović iz Domaljevca dao je 3.000 njemačkih maraka Lukaču, kako bi im pomogao u pronalaženju njihovog ubijenog sina Mila Martinovića. Pare je u MUP odnio ujak mladića Marko Oršolić i predao ih uz prisustvo Lukačevog pomoćnika Marka Dominkovića.

Dragan Lukač tužio je novinara Miku Damjanovića. A onda se u sudskom procesu iznose šokantne tvrdnje Lukača.

Govorio je da policija nije imala novca za daljnju istragu u slučaju Mile Martinovića i da mu trebaju pare kojima će informaciju kupiti od nepoznatog Srbina. Ne zna se ko je Srbin kojem je Lukač, navodno, dao novac nesretnih roditelja, a ni posmrtni ostaci sina Martinovića nisu u razumnom roku nađeni. Naime, roditelji su prije svoje smrti svakako htjeli naći svoje mrtvo dijete, sahraniti ga, te smiriti i svoju i njegovu dušu.

Iako je Lukač tužio novinara Damjanovića za klevetu, dokazano je da je, ipak, uzeo novac od roditelja ubijenog mladića, što se jasno vidi u faksimilu presude koju objavljujemo!

Lukač taj novac nije prijavio. Nakon uzimanja novca nije obavijestio porodicu o bilo kakvoj istrazi u ovom slučaju, niti je kome “dao” tih 3.000 tadašnjih njemačkih maraka.

Također, ovaj sudski postupak protiv novinara Damjanovića tiče se i detalja oduzimanja velikog novca na graničnom prijelazu “od nekog lokalnog Srbina”, a onda je od tih para kupljeno, navodno, službeno vozilo.

Kupio stan

Novinar Damjanović napisao je i tekst naslovljen „Kamioni su prošli i niko ih nije vidio, a onda su uslijedili otkazi“. Novinar je Lukača optužio da je 16. aprila 1997. godine na graničnom prijelazu propustio dva kamiona bez policijske kontrole i carinskog pregleda. U tom tekstu ovu tvrdnju su posvjedočili policajci Đuro Ferinčević i Slavko Marić.

U tekstu „Sumnja na našu policiju“, u 9. broju „Posavskog lista“,  izneseno je da je Dragan Lukač kupio stan u Osijeku, dovodeći to u indirektnu vezu s onim puštanjem kamiona bez kontrole i carine. Sudija o tome govori: Sud je utvrdio da je u iznesenoj riječi glavni akter policijski djelatnik Josip Petrič. U tekstu se navodi da je Petrič sebi kupio stan u Osijeku (Hrvatska), zajedno s pomoćnikom ministra policije Draganom Lukačem.

Dakle, niti jedna optužba protiv novinara Mike Damjanovića nije pobijena u sudskom procesu od Lukača, koji ga je tužio za klevetu.

Nasilu penzionisao Dragana Vikića

Lukač je penzionisao Dragana Vikića i praktično ga silom otjerao u penziju s mjesta komandanta Specijalne jedinice. Premda se javnost pitala otkud tolika Lukačeva upornost da odgura Vikića u penziju, odgovor je ubrzo došao. Na njegovo mjesto zasjeo je Lukačev posavski kolega Josip Petrič i komšija u njihovom gradu budućnosti – Osijeku.