Na suđenju za zločine na području Zvornika, svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavila je da su mještani Jusića odvedeni iz kuća nakon napada srpskih snaga u maju 1992. godine i da je njen otac ubijen s drugim rođacima i komšijama. 

Azra Avdić kazala je da je prala veš kada je zapucalo 27. maja 1992. Navela je da se s drugima sakrila u podrum jedne kuće, odakle su kasnije pozvani da izađu.

"Poredali su nas uz ogradu, selo gori"

- Poredali su nas uz ogradu… drsko, psuju. Selo gori. Uzeli su mog oca Sinana - prisjetila se Avdić.

Ona je izjavila da je tu vidjela Vladu Ristanovića zvanog Tošanov. Kazala je da mu se Mustafa obratio riječima: "Gdje si, komšija", a Ristanović mu je rekao da nisu komšije.

Svjedokinja je navela da Ristanović nije bio u uniformi, ali je bilo drugih vojnika u uniformama, sa čarapama na glavi, bradama i redenicima.

Ispričala je da su vojnici otpratili žene i djecu do stanice a potom do škole u Malešiću, gdje su ih čekali autobusi. Tu je kod jednog bora posljednji put vidjela oca.

- Mahnuo mi je rukom da idem - kazala je Avdić.

Ubijeni joj otac, članovi porodice i komšije

Ona je rekla da je saznala da je njen otac ubijen kao i drugi članovi familije i komšije. Dodala je da su posmrtni ostaci njenog oca pronađeni u masovnoj grobnici Ramin grob.

Pero Radić, Božo Vidović, Petko Tomić, Branko Studen i Vlado Ristanović optuženi su za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine.

Na pitanja odbrane Ristanovića, svjedokinja Avdić je rekla da se ne sjeća da im je optuženi rekao da izađu kako ne bi izgorjeli. Kazala je i da joj nije poznato da je Ristanović pomogao ranjenoj komšinici Zumreti.

Suđenje se nastavlja 4. jula.