Uz određenu dozu euforije i razumljivih emotivnih reakcija članova porodica žrtava, nakon presude najvišim funkcionerima Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću u javnosti se špekulira i o mogućnosti obnove postupka protiv Srbije za genocid. Pravni eksperti, međutim, uglavnom smatraju da je to poglavlje zatvoreno i da je takva mogućnost zauvijek izgubljena.

Novi dokazi

Podsjetimo, Međunarodni sud pravde u Hagu u tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore 2007. godine utvrdio je da Srbija nije počinila genocid u BiH, učestvovala u zavjeri ili bila saučesnik u genocidu, već da je odgovorna za to što nije spriječila genocid i kaznila počinioce. BiH je imala rok od deset godina u kojem je uz nove dokaze, a u međuvremenu ih je bilo, mogla obnoviti postupak, ali je ishod poznat. 

Pompezna najava tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića 2017. godine iz sarajevske Vijećnice da će revizija biti pokrenuta katastrofalno je završila jer BiH nije imala legitimnog zastupnika pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.

- Po okončanju postupka postoji jedan vanredan pravni lijek kada je revizija u pitanju, a to je ponavljanje postupka. Međutim, on ima svoje uslove. Uslovi su da prvobitno nismo imali određeni dokaz, da nam nije bio dostupan, te vremenski rok od 10 godina. Da ne ulazim u to kako bi Sud tretirao ove dokaze na osnovu kojih je donesena presuda Stanišiću i Simatoviću, ali prošao je rok od 10 godina i mislim da ne postoji mogućnost revizije - kazala je za “Avaz” advokatica Vasvija Vidović.

Advokat Asim Crnalić kategoričan je u stavu da ne postoji nikakva mogućnost za ponavljanje postupka u predmetu BiH protiv Srbije.

- Ova presuda to ne omogućava, jer su naprosto prošli svi rokovi u kojima se može bilo kakav postupak pokrenuti. Oni koji to pričaju, samo ljude dovode u zabludu - istakao je Crnalić.

Da je Međunarodni sud pravde, kad je odlučivao po tužbi BiH protiv tadašnje SRJ za genocid, imao ovu presudu, kojom je utvrđeno da su vlasti Srbije bile uključene i na neki način organizirale zločine na području BIH, sigurno bi donio drugačiju odluku, smatra pravni ekspert Kasim Trnka.

Genocidna namjera

- Presuda se može mijenjati u ponovnom postupku ako se saznaju nove činjenice i osiguraju novi dokazi koji bi bili od suštinskog značaja i koje sud nije imao u trenutku donošenja presude. Ovo je, sigurno, takav slučaj, gdje je, također, jedan međunarodni sud utvrdio da se radilo o agresiji, UZP-u u koji su bile uključene vlasti Srbije i to bi bio krunski dokaz. S obzirom na to da je, nažalost, prošao taj rok od 10 godina, formalno nema mogućnosti da se to uradi. Ipak, možda ne bi bilo nesuvislo da se Međunarodni sud pravde formalno obavijesti o ovoj presudi i da se zamoli da razmotri mogućnost da eventualno obnovi ovaj postupak - rekao je Trnka.

Nevenka Tromp, profesorica na Univerzitetu u Amsterdamu i bivša istražiteljica MKSJ-a, kaže da je neophodno analizirati kompletno obrazloženje presude protiv Stanišića i Simatovića.

- Genocid se nije mogao planirati u Banjoj Luci i na Palama. Genocid se planirao prije 1990. godine, jer to je komplicirani politički, vojni i tehnički poduhvat. Tu se radi o genocidnoj namjeri od početka rata u Hrvatskoj pa nadalje - istakla je Tromp.

Naknada štete

Presuda može predstavljati osnov za pokretanje postupaka za naknadu štete porodicama žrtava, posebno onih iz općina koje su spomenute u presudi. Crnalić navodi da su sudovi načelno zauzeli stajališta da su zahtjevi za naknadu štete zastarjeli, ali da posljednja presuda ipak otvara takvu mogućnost.

- U ovom predmetu, ako je utvrđeno da je neko pretrpio štetu njihovim krivičnim djelom, onda nije nastupila zastara. Kada se pokrene parnica u građanskom postupku, presuda iz krivičnog procesa produžuje rok za njeno pokretanje - pojasnio je Crnalić.