Niski prelet iznad Sarajeva i drugih gradova u BiH će sutra izvršiti dva B-1B Lancer bombardera Zračnih snaga SAD u znak čvrstog partnerstva između SAD i Oružanih snaga BiH.
Inače, Rockwell B-1 Lancer je američki strateški nadzvučni bombarder stvoren za vrijeme Hladnog rata i još je u službi američke avijacije. Avion ima promjenjivo krilo.
Kreatori stroja bili su vođeni konceptom probijanja neprijateljske zračne odbrane dok su letjeli na niskim visinama sa zaokruživanjem terena. Dizajn ovog aviona aktivno koristi tehnologiju za smanjenje vidljivosti radara.
Bombaš B-1 nastao je prvenstveno kao nosilac nuklearnog oružja, a prema navodima developera, taj stroj je trebao zamijeniti zastarjeli Boeing B-52 Stratofortress. Nakon završetka Hladnog rata, bombarderi B-1 počeli su mijenjati upotrebu u konvencionalno oružje.
Modificirani bombarder B-1B učestvovao je u gotovo svim sukobima proteklih decenija u kojima su učestvovale Zračne snage SAD. Tokom cijelog razdoblja rada, deset aviona izgubljeno je zbog tehničkih kvarova, ali nijedan od bombardera nije oboren od neprijatelja. Trenutno, B-1B je jedini avion u Zračnim snaga SAD s promjenjivom geometrijom krila.
Ukupno je izgrađeno više od stotinu aviona različitih modifikacija.
Historijat aviona
Rad na stvaranju novog strateškog bombardera počeo je u SAD krajem 50-ih. Sjevernoamerička avijacija ponudila je zamjenu aviona B-52 s bombarderom Valkyrie XB-70. Ovaj avion je imao šest mlaznih motora. Imao je takve osobine koje su ga činile gotovo neranjivim pred presretačima i protivzračnim raketama SSSR - glavnom potencijalnom neprijatelju SAD.
No, već krajem 50-ih novi sovjetski protivzračni projektili, koji su letjeli na velikim visinama, mogli su da ga sruše.
Zbog toga su Zračne snage SAD morale promijeniti taktiku korištenja strateških bombardera, te početi letjeti na niskim visinama.
Međutim, XB-70 Valkyrie nije bio prikladan za letove na malim visinama. Morao je smanjiti brzinu, što je značajno smanjilo radijus upotrebe bombardera. Osim toga, interkontinentalne balističke rakete su se vrlo brzo poboljšale, pa je važnost strateške avijacije postupno smanjivana. Godine 1961., predsjednik SAD Kenedi je naredio zatvaranje programa Valkyrie.
Rad na stvaranju novog strateškog bombardera počeo je u SAD sredinom 60-ih godina (AMSA, kasnije preimenovan u B-1). Godine 1969., Ministarstvo odbrane SAD pripremilo je zadatak za novi avion i poslalo ga raznim kompanijama za proizvodnju aviona. Pobjednik takmičenja bio je North American Rockwell.
Za testove četiri aviona
Za provođenje testova planirano je izgraditi četiri aviona. Prvi let novog bombardera dogodio se u decembru 1974.. Međutim, 1977. američki predsjednik Karter najavio je ukidanje finansiranja programa B-1. Uprkos službenom zatvaranju, letna ispitivanja aviona nisu prekinuta.
Program B-1, pet godina kasnije, nastavio je sljedeći američki predsjednik Ronald Regan (Reagan). Već 1981. službeno je najavljen plan za kupovinu stotinu B-1B lancer bombardera za Zračne snage SAD. Ta je izmjena bila nešto drugačija od prva četiri aviona stvorena u prvoj fazi programa.
Novi avion imao je pojačanu konstrukciju šasije i konstrukcije aviona, što je omogućilo povećanje maksimalnog tereta pri polijetanju, a u proizvodnji B-1B korištena je nova tehnologija. Možemo reći da je koncept B-1B implementiran u najvećoj mogućoj mjeri kako bi probio neprijateljsku odbranu na malim visinama.
Prvi serijski bombarder B-1B poletio je 1984., a sljedeće godine ta vozila su počela ulaziti u vojsku.
U početku, glavno naoružanje aviona bili su baloni rakete AGM-69 SRAM ili nuklearne bombe različite snage. Malo kasnije postavljeni su čvorovi za bombardiranje za strateške krstareće rakete.
Napredne aerobalističke rakete
Godine 1992., počeo je program B-1B za preuređivanje s naprednijim aerobalističkim raketama AGM-131A SRAM-2, ali oni nikada nisu dovršeni.
Sredinom 90-ih, avion je povučen iz strateških snaga SAD, a nakon toga se počeo koristiti kao konvencionalno streljivo.
Zbog tehničkih problema u vezi s nemogućnosti korištenja konvencionalnog oružja, B-1B bombarderi nisu učestvovali u operaciji Pustinjska oluja 1990. godine. Međutim, u sljedećoj operaciji protiv Iraka (Fox of the Desert, 1998), ti avioni su već bili korišteni, oni su pokrenuli nekoliko bombaških napada s velikih visina.
Zračne snage SAD koristile su B-1B Lancer za bombardiranje teritorija Jugoslavije 1999. godine. "Ulan" se aktivno koristio tokom drugog rata u Perzijskom zaljevu (2003). B-1B se koristio i za raketne bombaške napade na teritoriju Libije 2011. godine, a sada ih Amerikanci koriste za bombardiranje grupa Islamske države u Siriji i Iraku.
Amerikanci planiraju modernizirati bombardere B-1B, kako bi ti avioni bili u upotrebi barem do 2038. godine.
Posadu čine četiri osobe
B-1B je napravljen prema normalnom aerodinamičnom dizajnu, avion ima nisko krilo s promjenjivim zamahom i visoki horizontalni rep.
Trup aviona je podijeljen u pet glavnih dijelova. Šasija B-1B - trostruka, glavni stupovi imaju četiri točka, prednji - dva.
Avion je opremljen s četiri motora F101-GE-102 koji su ugrađeni u motorne gondole ispod fiksnog dijela krila.
Posada bombardera B-1B Lancera sastoji se od četiri osobe: dva pilota i dva operatera. Ulaz u kabinu nalazi se iza prednje šasije.
Glavno oružje B-1B su vođene rakete (osam AGM-86B ALCM ili dvadeset četiri AGM-69A, AGM-131A klase zrak-zrak) ili nuklearne bombe različite snage. Naoružanje je smješteno u tri bombe na bačvama.
Cijena jednog ovakvog bombardera je 317 miliona dolara.
