Dok Srbija oplakuje žrtve nezapamćenog masakra, a ostatak regiona iskazuje solidarnost i saosjećanje s porodicama, svi zajedno pokušavamo shvatiti gdje griješimo kada je o odgoju djece i ambijentu riječ. Srbija predlaže nova zakonska rješenja, a intelektualci, stručna javnost podsjećaju na probleme na koje su ukazivali godinama, a koji su zajednički za sve države Balkana, pa i šire.
Mnoge promjene
- Teško je bilo šta reći kada je ovakva tragedija u pitanju, kada je zločinac zapravo dijete od 13 godina, a žrtve njegovi drugovi i drugarice. Ko je kriv? To je pitanje na koje je teško dobiti pravi i jedan odgovor - kazao je za „Avaz“ poznati srbijanski književnik, esejista i dramaturg Filip David.
Brojna iskustva iz prethodnih godina kazuju da se mnogo toga mora promijeniti, od porodice, škole, preko medija, do parlamenata i zakonskih propisa, jer kada se tragedija desi, tek postajemo svjesni da smo nešto davno morali poduzeti.
- Kao i obično, oni koji na televizijskim ekranima promovišu nasilje, poput Pinka i TV Hepija, sada liju krokodilske suze, a u svojim redovnim programima veličaju upravo primitivizam i podstiču najniže oblike društvenog nasilja. Ogavna je ta vrsta hipokrizije. Ne potcjenjujem ni društvene mreže preko kojih se šire talasi mržnje i netolerancije. To su oni oblici nasilja koji postaju dominantni oblik ponašanja, a posebno utiču na mlade u društvima bez morala i bez pozitivnih uzora - istakao je David.
Složena analiza
Dodaje da je za kompletnu sliku društva u kojem živimo potrebna složenija analiza, koja bi zahtijevala mnogo više vremena i prostora.
- Ovakvi užasni, tragični događaji barem u jednom trenutku u punom svjetlu prikažu jad, bijedu i pravu sliku svijeta u kojem živimo - zaključio je Filip David.
Ko je kriv pitanje je na koje je teško dobiti pravi i jedan odgovor kada je zločinac zapravo dijete od 13 godina, a žrtve njegovi drugovi i drugarice.
