Jedan je govorio 100 posto BiH, drugi samo građanska BiH. Jedan je sahranio Aprilski paket i tako na duži period porušio bošnjačke mostove prema vrhu američke administracije, drugi još uspijeva hipnotizirati Bošnjake, ali ne i Hrvate koje bi, prema Ustavu, trebalo da predstavlja u Predsjedništvu BiH.
Nakon njihovih "spasilačkih" akcija i pregalačke "borbe za državu" kao rezultat imamo Milorada Dodika koji i dalje, skoro 30 godina nakon Dejtona, prijeti podjelom BiH i otcjepljenjem RS.
Opasno sijanje sumnji
Dakle, Haris Silajdžić i Željko Komšić - dvojica političkih metuzalema i demagoga sa katastrofalnim političkim procjenama i dometima. Imaju problem za svako rješenje i nijedno suvislo rješenje ni za najmanji problem.
I što je najgore, njihov jeftini populistički narativ, ovaj put začinjen opasnim sijanjem sumnji u iskrenost američkog prijateljstva i zapadnog partnerstva, opet dominira, dok zemlja - nakon još jednog Dodikovog secesionističkog divljanja - pada u novi začarani krug sukoba i opstrukcija.
Matrica je odveć poznata. Medijskom baražnom vatrom i verbalnim prepucavanjem kreira se atmosfera predratnog stanja. Kao na traci redaju se pozivi na nacionalno jedinstvo i budnost. Pritom se zbijanje “probosanskih” redova koristi i kao zgodna maska za tiho provođenje plana uspostave koncentracijske Vlade Federacije BiH, gdje bi se SDA i DF zadržali na vlasti, a Kristijan Šmit obeshrabrio da demontira i sankcionira očiglednu Lendinu blokadu.
Bakir Izetbegović, najveća bošnjačka nacionalna štetočina, za to vrijeme zadovoljno trlja ruke, jer Milorad Dodik opet igra njihovu staru predstavu sijanja međunacionalnog straha, vraćajući ga tako sa ivice političkog ponora i ostavljajući ga na čelu SDA.
Dodatno, niko više ne priča o lažnim akademskim zvanjima njegove supruge Sebije, o pljački u aferi Respiratori, o lopovluku u javnim nabavkama, namještenim tenderima, spregi narkomafije i politike, kriminalnom upravljanju zlatnim kokama privrede u Federaciji BiH, BH Telecomom, Elektroprivredom, BH Poštom...
Mrak ljigavog i licemjernog populizma prekriva i visoku korupciju, i višedecenijsku otimačinu državnih resursa, i političku zloupotrebu tajne policije, i korumpirano pravosuđe, i falsificirane diplome, i političke likvidacije, i izdaju tužbe za genocid protiv Srbije... Sve redom teme o kojima ni Silajdžić ni Komšić nikada ni slova nisu progovorili, jer one su, zaboga, ispod njihovog nivoa vječno smrknutih, tobože zabrinutih i nasekiranih "bosanskih patriota".
Pomućena slika pravih prijatelja
Teško nama s njima. I teško zemlji i narodu koji je spao na lažne vođe koje više podsjećaju na slijepog predvodnika iz romana Radoja Domanovića nego na političare i lidere koji imaju viziju i sposobnost pametnog pozicioniranja u regionalnom i međunarodnom kontekstu u kojem se zbog rata i Putinove agresije na Ukrajinu dešavaju tektonske promjene i prestrojavanja na tlu današnje Evrope.
Lidere kojima se ne muti slika kada trebaju da izaberu između američke i evropske podrške i savezništva kao jedinog ozbiljnog garanta opstojnosti države BiH, i na drugoj strani rusko - turskih snova o obnovi propalih imperija i širenja njihovog malignog utjecaja na Balkanu.
A raspojasanog Dodika će, kao i nebrojeno puta do sada, zaustaviti, a na kraju, bude li očekivanog čvršćeg bošnjačko - hrvatskog političkog pakta, i konačno politički eutanazirati upravo stranci i Visoki predstavnik u BiH.
Oni stranci koje Izetbegovićeva, Komšićeva i Silajdžićeva klika, nakon svega, kratkovido i samo zbog vlastitih ugroženih pozicija danas optužuju za navodnu islamofobiju i loše namjere prema Bosni i Bošnjacima u njoj.
