Gazi Husrev-begova medresa je jedina škola u Bosni i Hercegovini, koja kontinuirano radi preko 470 godina. Ova škola je obrazovala više hiljada ljudi koji su u bošnjačkom narodu širili islamski moral i nauku, nadživjela je dvije imperije, više različitih državnih poredaka i ostala baklja sa jasnim sjajem kadra da sija i u vremenima koja su pred njom.
Gazi Husrev-begova medresa osnovana je 26. redžeba 943. godine po Hidžri, odnosno 08. januara 1537. godine po gregorijanskom kalendaru. Njen osnivač je Gazi Husrev-beg, sin je bosanskog plemića Ferhat-bega. Majka Gazi Husrev-bega, Seldžuka, bila je kćerka sultana Bajezida II. Medresa je prvo nosila naziv „Seldžukijja“, a kasnije u narodu je bila poznata kao „Kuršumlija“.
Snažan poticaj vjeri
Gazi Husrev-begu stečeno znanje, hrabrost i plemenito srce omogućili su da ostvari uspješnu karijeru kao beg, stekne veliku slavu kao gazija i ostavi neizbrisiv trag u histroiji kao vakif, odnosno kao sandžakbeg vladao je Albanijom, Srbijom i Bosnom, kao junak proslavio se u Crnoj Gori, Mađarskoj i Hrvatskoj, kao vakif podizao džamije i tekije, imareta i musafirhane, mostove i hanove, hamame, česme i šadrvane, škole i biblioteke, a sva svoja dobra u Bosni, Slavoniji, Dalmaciji i Grčkoj ostavio za dobrobit naroda.
Tako je Gazi Husrev-beg dao snažan poticaj razvoju vjerskog, privrednog i kulturnog života ovoga grada, ove zemlje i ovoga naroda.
Po njegovim nacrtima, medresu su gradili dubrovački majstori i domaći neimari od bosanskog kamena i olova. Kompaktna, skladna i monumentalna građevina dovršena 1537. godine postala je i ostala jednim od simbola Sarajeva. Sve nove dogradnje i popravke do danas naslanjale su se na istu ideju. Zgradom medrese je Gazi Husrev-beg zaokružio kompleks zadužbina budućeg vjerskog, odgojno-obrazovnog i kulturnog središta Bosne.
U periodu Osmanske uprave Gazi Husrev-begova medresa je iškolovala oko 10.000 bošnjačkih alima, imama, muallima, hafiza, filozofa, umjetnika. Učenici Gazi Husrev-begove medrese, po odluci osnivača, imali su savremenu nastavu, ugledne profesore, komforan smještaj i zdravu ishranu. Uživajući visoke standarde i vrijedno učeći stizali su do uglednih zvanja i visokih položaja. Bivali su kadije, kadiaskeri, šejhu-l-islami, imami, muftije, reisu-l-uleme, profesori, naučnici, akademici, gradonačelnici, diplomate, ministri i državnici.
Austrougarska okupacija zatekla je Kuršumlija medresu kao višestoljetnu, afirmisanu i uglednu odgojnoć-obrazovnu ustanovu, bez obzira na period stagnacije kroz koji je, posljednjih decenija osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, prolazilo muslimansko školstvo općenito.
U izmjenjenim političkim, društvenim i kulturnim uvjetima austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, ona završava kao usko vjerska škola, što je u izvjesnom smislu s obzirom na njen raniji polažaj značilo određenu degradaciju. Međutim, čak ni otvaranje novih muslimanskih škola sa svijetovnim programom nije umanjilo njen značaj
Za četiri decenije djelovanja Kuršumlije medrese pod austrougarskom okupacijom, prošlo je kroz nju više generacija, počev od onih koji su slušali dersove jednu, dvije ili tri godine, do onih koji su završili čitav program, koji je u pojedinim periodima trajao i po 14 godina. Najveći broj medresalija opredjeljivao se za prosvjetnu, imamsko-hatibsku djelatnost, te rad u nekim drugim službama. Na taj način uključivali su se u opće napore muslimanskih i drugih intelektualaca u opismenjavanju i podizanju svijesti kod Bošnjaka.
Sa Prvim svjetskim ratom došlo je do značajnih promjena u ukupnom koncipiranju i organiziranju ove medrese. Naime, 1913. godine došlo do spajanja Daru’l-mu’allimina sa Kuršumlijom medresom koji je ukinut školske 1919/20. godine.
Novi nastavni program
U školsku 1993/94. godinu krenulo se po novo nastavnom planu i programu koji je pored standardnih predmeta (kira’et, akaid, fikh, ahlak, tefsir, hadis, imamet, povijest islama, bosanski jezik, arapski jezik, turski jezik, historija, geografija, logika, filozofija, psihologija, pedagogija, sociologija, biologija, organizacija i administracija, vojna obuka i tjelesni i zdravstveni odgoj) uključivao i nove predmete (latinski jezik, matematika, fizika i hemija) što, zajedno sa novim demokratskim uređenjem Bosne i Hercegovine, svršenicima Gazi Husrev-begove medrese omogućava upis na gotovo sve visokoškolske institucije u Bosni i Hercegovini.
Ovo je posebno značajno ako se ima u vidu da tokom dugog niza godina vladavine komunizma svršenici Medrese nisu mogli studirati sa svojim vršnjacima na svjetovnim fakultetima.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine uvjetovala je ranije privođenje kraju školske 1991/92. godine te izostanak upisa u narednoj školskoj godini. Posebno je važno istaći činjenicu da je Gazi Husrev-begova medrese na različite načine, a posebno preko đaka i nastavnika kao direktnih učesnika u odbrani, dala nesebičan doprinos u odbrani svoje zemlje, kojom prilikom je preko stotinu ljudi vezanih za Medresu (imami, nastavnici, učenici te drugo osoblje) izgubilo život.
Njegovanje tradicije
Gazi Husrev-begovu medresu čine dvije zgrade, muška i ženska medresa sa potrebnim učionicama i kabinetima, kao i prostorom za stanovanje učenika i učenica. Zgrada muške medrese nalazi se na Baščaršiji, u blizini Begove džamije, a ženska na Drveniji, u ul. Hamdije Kreševljakovića, od muške udaljena 15 minuta pješačkog hoda.
Danas medresu pohađaju učenici osam muških i osam ženskih odjeljenja, iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i njene dijaspore. Program Gazi Husrev-begove medrese, od njenog utemeljenja 1537. godine do danas, bio je model prema kome su se radili programi drugih sličnih škola.
Koncipiran tako da uključuje izučavanje tradicionalnih i racionalnih nauka, omogućavao je učenicima da stiču teološka, filozofska, pravna, filološka i egzaktna znanja. Sam Gazi Husrev-beg je predvidio dopunjavanje osnovnog programa u skladu sa novim zahtjevima i potrebama vremena i ljudi.
