Kako gubi vlast, supruga mu ostaje bez diploma, a najbliži saradnici mu jedan po jedan, završavaju na crnim listama SAD, tako Izetbegović čini se da postaje sve nervozniji, ali i sve nebulozniji u svojim istupima.

Posebno ga je teško, čini se, pogodilo stavljanje na crnu listu njegove desne ruke, bivšeg direktora OSA-e Osmana Mehmedagića, zbog optužbi za djela brutalne zloupotrebe položaja i ovlasti, te nelegalno korištenje resursa države i javnih kompanija za potrebe jedne političke opcije. Koja je to politička opcija je, naravno jasno.

Nervoza razumljiva

S obzirom da je riječ o teškim krivičnim djelima za koja se tvrdi da su vršena za interese SDA, nervoza Izetbegovića kao lidera te stranke je potpuno razumljiva.

Prepadnuti Izetbegović na sve ima krajnje apsurdno objašnjenje. Na konferenciji za medije nakon današnjeg zasjedanja Glavnog odbora SDA, Izetbegović je još jednom negirao navedene optužbe, ali imao i zanimljivu teoriju kako su SAD došle do njih.

- Mislim da američka ambasada nasjeda na tračeve sarajevskih kafana i opozicije SDA. Oni tužioci koji namještaju ovo oko respiratora - rekao je.

Ostaje optužba da je Mehmedagić radio stvari koje su finansijski pogodovale SDA, a Izetbegović kaže da su SAD dužne sve navode potvrditi jasnim dokazima.

Tradicija baljezganja gluposti

Od Izetbegovića smo navikli da slušamo svašta: da je siromašan, da je šest mjeseci živio samo od 7.000 KM,  da su ljudi svojim sinovima masovno davali ime Bakir da bi imali sina Bakira kao što je Alija imao, da u trenucima dok gori Predsjedništvo strahuje za sudbinu Zara-e u Sarajevu, da će otvoriti 100.000 radnih mjesta...

Ipak, tvrditi da vodeća sila svijeta, s enormnim resursima, najrazvijenom diplomatijom i najboljim obavještajnim službama, odluke donosi na osnovu „tračeva iz sarajevskih kafana“, novi je stadij gluposti koji je Izetbegović uspio dosegnuti.

Na njegovu žalost, ono što se navodi u obrazloženju State Departmenta su stvari o kojima mediji već mjesecima izvještavaju i za šta već postoji mnoštvo dokaza. A Amerika se sigurno s tim stvarima ne šali.

A ako bude pravde i koliko-toliko nezavisnog pravosuđa, sve će u konačnici morati dobiti i sudski epilog, a afera "Respiratori" mogla bi biti tek kap u moru. I s te strane, strah, nervoza i ljutnja Izetbegovića su potpuno razumljivi, no njegova opravdanja i obrazloženja već zvuče pomalo i jadno.