Nakon što je na odbrana Ramiza Drekovića, nekadašnjeg komandanta Četvrtog korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), iznijela završnu riječ, prema kojoj Tužilaštvo nije dokazalo navode optužnice i zatražila da optuženi bude oslobođen, izricanje presude zakazano je za 27. april.

Optužen za selektivne napade na srpske civile

Drekovićev branilac Mirsad Crnovršanin je na početku izlaganja naveo da materijalni dokazi ne daju zaključak da su se radnje iz optužnice desile na način kako je to u njoj i opisano, kao i da je vremenski period u optužnici paušalan.

Dreković je optužen da je u periodu od 21. maja do 7. juna 1995. godine artiljerijskim jedinicama u mjestu Bjelimići kod Konjica naredio neselektivne napade na srpske civile u Kalinoviku. Artiljerijske jedinice su, prema optužnici, izvele tri napada, u kojima je jedna 15-godišnjakinja ubijena, a nekoliko civila ranjeno.

Govoreći o 26. maju 1995., Crnovršanin je istakao i da se optuženi nalazio u Jablanici, a ne na isturenom komandnom mjestu (IKM) u Bjelimićima, kao i da je vještak Odbrane vojne struke zaključio da naređenje od ovog dana nije dostavljeno komandi IKM-a, da ne postoji nijedan izvještaj od istog dana koji spominje civilno stanovištvo, niti se spominje realizacija naređenja.

On je pojasnio da je Dreković u maju samo u tri navrata bio na IKM-u.

- Iz materijalnih dokaza Vojske Republike Srpske (VRS) do kojih je došla Odbrana, proizilazi da nije bilo granatiranja naseljenih mjesta Kalinovika i da je stanje potpuno stabilno i mirno - kazao je branilac Crnovršanin.

Nalazi vještaka

On se osvrnuo i na 3. juni iste godine, kazavši da Tužilaštvo nije prezentovalo dokument ili naredbu kojom Dreković naređuje napad bilo kakvih civilnih ciljeva u Kalinoviku tog dana.

Tokom završnih riječi, Odbrana se često pozivala na nalaze svojih vještaka, kao i na prikupljenu materijalnu dokumentaciju, te istakla, između ostalog, da dokazi upućuju da Stanislava Koprivica nije ranjena i poginula u centru, već u širem rejonu Kalinovika.

Vještak Odbrane je, kako je rečeno, zaključio da su druga djeca ranjena također u širem rejonu, što potvrđuju i materijalni dokazi VRS-a.

Crnovršanin je kazao i da je u ovom predmetu ostalo nerazriješeno koje jedinice kojeg korpusa su bile potčinjene Drekoviću, što je Tužilaštvo trebalo precizirati.

- Ko je komandovao ovim jedinicama? Ne možete u optužnici napisati: ‘Ispalili više projektila po centru Kalinovika’. Pa ne radi se o vatrometu, časni Sude - kazao je on.

Odbrana smatra da Tužilaštvo nije dokazalo ni ranjavanje Ratka Đogića, kao ni Miroslava Tošovića, za kojeg iz materijalnih dokaza proizilazi da je ranjen “usljed eksplozije NUS-a“.

Legitiman cilj

Crnovršanin je naveo i da je vještak analizom materijalnih dokumenata zaključio da su komandanti IKM-ova samostalno djelovali po vojnim ciljevima.

Vještak vojne struke, kako je kazao, došao je do zaključka da je u aprilu i maju 1995. godine u Kalinoviku bio stacioniran garnizon, kao i da su se obezbjeđivali objekti u centru grada.

- Vještak je potvrdio da se radi o potpuno legitimnom i rentabilnom cilju za gađanje - kazao je Crnovšanin.

Drekovićev drugi branilac, Kadrija Kolić, osvrno se na završnu riječ Tužilaštva, te detaljno na nalaze vještaka Tužilaštva, ali i Odbrane.

On se dotakao i planskih dokumenata iz kojih ne proizilazi da je optuženi ikada naredio gađanje civilnih ciljeva, već da je kontinuirano zabranjivao kršenje međunarodnog humanitarnog prava.

- Netačno je da postoji ijedan dokaz da je znao ili naredio da će se gađati bilo koji zaštićeni cilj - kazao je Kolić, dodavši i da je netačna tvrdnja Tužilaštva da je optuženi sa direktnim umišljajem naredio granatiranje Kalinovika, već da dokazi pokazuju sasvim suprotno.

Suđenje Drekoviću

Kolić je ukazao na to da dokazi upućuju da je Kalinovik bio pod zonom odgovornosti Prvog korpusa ABiH, kao i da su jedinice tog korpusa 3. juna vodile dejstva sa VRS-om i gađale ciljeve prema Kalinoviku.

Sam optuženi je Sudu kazao da je tokom rata obnašao najodgovornije komandne dužnosti te, svjestan svoje odgovornosti, uvažavo je dokumente i pravila iz Jugoslovenske narodne armije.

On je pojasnio da je formirao tri IKM-a da bi mogao efikasije pratiti, te planskim i drugim dokumentima učinio odgovornim njihove komandante i saradnike, kao i komandante potčinjenih jedinica. Naglasio je da je isticao principe Ženevske konvencije o civilima i ranjenicima.

Dreković je, između ostalog, naveo da ni u jednom planskom dokumentu Vijeće neće naći napad na civilni cilj, te da su svi planirani ciljevi Četvrtog kropusa bili vojni.

- Nikada nisam imao ni primisli da izdam naredbu koja se nalazi u dispozitivu optužnice - kazao je on.

Suđenje Drekoviću je počelo prije četiri godine, a izricanje presude zakazano je za 27. april.