Govori za Prvi mart, kao i općenito govori za državne praznike u svim državama svijeta, uglavnom su milion puta prežvakana dosada. Red općih patriotskih poruka, red historije, red patetike i jedva i jedna zanimljiva rečenica da je izvučeš u naslov.

Napad na Šmita

No, da napravi presedan odlučio je član Predsjedništva BiH Željko Komšić. On je svečanost povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine iskoristio da ospe paljbu po predstavnicima međunarodne zajednice, od kojih su mnogi prisustvovali svečanosti i usput isproziva opoziciju.

- Nažalost, naša država sada nije suočena samo sa velikodržavnim aspiracijama susjeda i njihovim, rekao bih tradicionalnim pokušajima podjele Bosne i Hercegovine, nego i sa neprimjerenim stranim intervencionizmom koji nam je možda u početku izgledao zbunjujuće, čudno, gotovo nevjerovatno. Toliko zbunjujuće, čudno i nevjerovatno da čak mnogi nisu željeli da vjeruju svojim očima. Onda su se pojavila logična pitanja gdje to odjednom, a zapravo nije odjednom, jer sjetimo se iskustva rata, nestadoše ljudska prava, jednakost, demokratski standardi, demoratija uopće? Gdje nestade međunarodna podrška suverenitetu Bosne i Hercegovine, pa nam sada ti lažni prijatelji sa susjedima uzimaju mjeru - rekao je Komšić.

Komšić je ovim riječima između redova poručivao visokom predstavniku Kristijanu Šmita, koji je prisustvovao događaju, da je lažni prijatelj i da sa susjedima "uzima mjeru Bosni i Hercegovini".

U istom tonu je nastavio optužujući visokog predstavnika i zapadne države da uvode „embargo na demokratiju“, koji je poredio s embargom na naoružavanje Armije BiH, otpuživao ih je da negiraju „pretpostavku bilo kakve nezavisnosti i suverenosti Bosne i Hercegovine kao države“, poručujući im kako će se naći „pred stubom srama i pred sudom historije“.

Utočište hulja

U skladu s tradicionalnom nacionalističko-huškačkom retorikom o izdajnicima i patriotima, koju je odavno prigrlio, Komšić nije propustio priliku prozvati i nacrtati metu „izdajnicima“ u domaćim redovima.

- Radosni zbog toga što se magla razišla i što jasno vidimo ko je ko. Radosni zbog toga što konačno znamo na koga, u aktuelnim i budućim borbama za nezavisnost i suverenost možemo računati, a na koga ne, i na kraju radosni zbog toga što znamo da ne pobjeđuje masa neodlučnih koji se kolebaju, nego pobjeđuju oni koji su odlučni i koji znaju šta hoće. Mi ćemo se nastaviti boriti za nezavisnost i pravno kao što to radimo, i politički, ali i na svaki drugi način jer više nemamo izbora. Jednom kad smo zakoračili, nema povratka – poručio je Komšić.

Elem, Komšić nam je najavio nove „borbe za nezavisnost i suverenost“, jasno upirući prstom na stanovite „izdajnike“ na koje u tim borbama nećemo moći računati. Na koga Komšić misli možemo pretpostaviti po svakodnevnim napadima i provokacijama njegovih kerbera – na sve one pojedince koji ne žele u koaliciju sa SDA kojoj su se Komšić i njegov DF potpuno podredili. Proces izbacivanja SDA iz vlasti prikazuje se kao maltene početak rata, kraj BiH i nestanak Bošnjaka, a Komšićev posljednji govor dodatno je ulje na vatru na tu huškačku kampanju.

Samo je nedostajalo da izgovori „ove bitke još nisu oružane, iako ni takve još nisu isključene“, pa da dobijemo bošnjačku reinkarnaciju najzlokobnijeg srpskog nacionalizma.

Diplomatski bankrot

Komšićev govor u Vijećnici skandalozan je iz više aspekata.

On prvo nije pristojan.

Gosta kojeg pozoveš u kuću ne vrijeđaš u njegovom prisustvu, jer je to oblik verbalnog nasilja i ljudskog bijedništva. Isto tako, svečane trenutke proslave državnih praznika ne zloupotrebljavaš da u vrijeđaš međunarodne goste koji su došli da ti iskažu poštovanje državi.

Drugo, nije diplomatski. Smisao diplomatije i pozicije na kojoj se nalazi Komšić jeste korištenje utjecaja, znanja, sposobnosti i kadrova da utječeš na sudionike u političkom procesu kako bi ostvario ciljeve koji su u interesu tvoje zemlje.

Je li neko zaista misli da pravljenje diplomatskih skandala kroz napade na međunarodne zvaničnike, klevete i krajnje drske optužbe, može Bosni i Hercegovini donijeti išta drugo osim dodatne međunarodne izolacije i prezira od strane ključnih faktora? 

Treće, on je huškački, nacionalistički, krajnje konfliktan u službi izazivanja tenzija i sukoba, gdje se malo sipa sol na ratnu ranu Bošnjacima, malo stranci optužuju da su neprijatelji, malo opozicija da su izdajnici, sve to bez bilo kakvih argumenata ili ideje šta tačno činiti (kao da su nacionalizmu ikad trebali argumenti).

Za kraj, da priupitamo – kuda ideš Željko? Ubjeđuješ nas da su nam zapadni državnici neprijatelji, da su neprijatelji susjedi, da su svi koji, za razliku od tebe neće sa SDA - izdajnici, da nam je opstanak države ugrožen...

Čak i da jeste to tako (a nije), šta je tu tačno tvoja strategija i politika? Nastaviti huškati, dizati tenzije i rušiti svaki kompromis te na tome presjediti i sljedeće četiri godine u Predsjedništvu, kao što si presjedio i prethodnih dvanaest? Dvanaest godina za koje je Bosna i Hercegovina dospjela u nikad veću međunarodnu izolaciju, nikad gore odnose sa susjedima, nikad gori položaj u svijetu i nikada manje podrške kod nebošnjaka za građansku ideju u koju se kuneš.

Nije to, dakako samo tvoja krivica, ta, nisi ti baš toliko sposoban, ali dobrim dijelom bogami jest.

I stoga, nemoj nas majke ti više braniti. Znamo, znamo... populizam i patriotska demagogija donose glasove, ali valjda će ti 16 godina u Predsjedništvu biti dosta.