Na današnjoj sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH izabrano je rukovodstvo ovog zakonodavnog tijela. Delegati su izabrali Dragana Čovića (HDZ) iz reda hrvatskog naroda, Nikolu Špirića (SNSD) iz reda srpskog naroda i Kemala Ademovića (NiP) iz reda bošnjačkog naroda.

U nastavku donosimo njihove biografije.

Dragan Čović

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović rođen je 1956. u Mostaru gdje živi sa suprugom Bernadicom, s kojom ima kćerke Sanju i Danielu. Diplomirao je 1979. godine, a magistrirao 1989. na Strojarskom fakultetu u Mostaru te doktorirao na Sveučilištu u Mostaru 1996. Čović je član HDZ BiH od 1994. godine, navodi Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Od 1998. do 2001. godine bio je zamjenik premijera i ministar finansija u Vladi FBiH. Izabran je za člana Predsjedništva BiH 2002. godine, ali ga je s te pozicije smijenio visoki predstavnik Paddy Ashdown u martu 2005. godine, nakon što je Sud BiH potvrdio optužnicu protiv njega za zloupotrebu položaja.

Također bio je ministar finansija FBiH, zamjenik premijera FBiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a.

Na općim izborima 2010. godine, Čović je izabran u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, ali umjesto toga, zauzima delegatsko mjesto u Domu naroda.

Čović je na Općim izborima 2014. godine izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. U februaru 2019. godine delegiran je u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Biografija Špirića

Državni parlamentarac i bivši ministar finansija i trezora BiH Nikola Špirić je rođen 1956. godine u Drvaru. Diplomirao je sa 23 godine na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Titulu doktora ekonomskih nauka stekao je 1999. godine na Ekonomskom fakultetu u Istočnom Sarajevu. Oženjen je suprugom Nadom sa kojom ima kćerku Jovanu i sina Aleksandra.

Tokom svoje političke karijere je bio član pet stranaka: aktivno se počeo baviti politikom 1993. godine kao član Srpske radikalne stranke (SRS). Četiri godine kasnije je osnovao Demokratsku stranku za Banju Luku i Krajinu, a već 1998. prelazi u Srpsku demokratsku stranku u kojoj ostaje dvije godine.

Mijenjao političke partije

Špirić potom ulazi u Partiju demokratskog progresa (PDP), ali se i u ovoj partiji zadržao dvije godine.

Na koncu, 2002. godine postaje član i potpredsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

Kao član SNSD-a na općim izborima 2002. godine dobiva poslaničko mjesto u Parlamentu BiH. Tokom mandata bio je član rukovodstva Predstavničkog doma PS BiH.

Na općim izborima 2006. i 2010. godine biran je u Parlament BiH, ali je oba puta umjesto poslaničkih mandata birao funkcije u izvršnoj vlasti. Prvi put na mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, a potom ministra finansija i trezora BiH.

Imovinski karton

Na općim izborima 2014. godine Špirić je ušao u Predstavnički dom Parlamenta BiH, gdje u 2018. zarađuje oko 5.500 KM mjesečno. Delegiran je u Dom naroda državnog Parlamenta u februaru 2019, gdje ima mjesečna primanja oko 6.100 KM.

U septembru 2018. godine Špiriću i članovima njegove porodice su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije zabrane ulaska u ovu zemlju. Kao razlog ovakve odluke navodi se njegova umješanost u značajnu korupciju.

Špirić je u Banjoj Luci vlasnik stana od 125 kvadrata i poslovnog prostora od 110 kvadrata, vrijednih skoro 400 hiljada KM. U imovinskom kartonu iz 2014. godine prijavio je porodično naslijeđe koje ima u Federaciji BiH. Prema zemljišnoknjižnim dokumentima, Špirić je naslijedio kuću i deset hektara zemljišta u Drvaru.

U izjavi koju je popunio 2012. godine, prije preuzimanja funkcije ministra finansija, Špirić je napisao da kćerka Jovana posjeduje stan u Beču, a sin u Beogradu. Također, tada je naveo da je on vlasnik stana u Novom Sadu. Ništa od ovog nije naveo u imovinskom kartonu iz 2014. godine.

Biografija Ademovića

Centar za istraživačko novinarstvo nema biografiju Kemala Ademovića, a na službenoj stranici Naroda i pravde je navedeno da je Ademović rođen 1961. godine u Srebrenici. Pravni fakultet završio je 1992. godine u Sarajevu. 

Godine 1980. zapošljava se u Policiju BiH, a u Specijalnoj jedinici je kao policajac specijalac od 1982. godine. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, aprila 1992. godine, presudno učestvuje u organizaciji odbrane, kao komandir čete, a kasnije kao zamjenik komandata predvodi Specijalnu jedinicu u neposrednim borbama i postaje jedan od najznačajnijih organizatora odbrane Sarajeva.

Najviša priznanja

Od januara 1994. godine unaprijeđen je na mjesto komandanta Specijalne jedinice MUP-a RBiH. Postaje poznat kao hrabri komandant sa prve linije. U ratnom periodu je odlikovan najvišim priznanjima Oružanih snaga RBiH Zlatnom policijskom značkom i Zlatnim ljiljanom.

Nakon rata, 1996. postaje direktor Agencije za istraživanje i dokumentaciju – AID, na čijem čelu ostaje do 2001. Obnašao je funkciju savjetnika ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH. Od 2010-2014. godine izabran je za zastupnika Skupštine Kantona Sarajevo kada je imenovan i za zamjenika predsjedavajućeg Skupštine KS, a 2014. godine obnovio je mandat zastupnika Skupštine Kantona Sarajevo.

Jedan od osnivača NiP-a

Jedan je od osnivača „Naroda i Pravde“. Obnašao je poziciju političkog direktora Naroda i Pravde, a na Kongresu 2021. godine izabran je za prvog zamjenika predsjednika Naroda i Pravde.