U državi koja je čak i svojim ustavnim odredbama zaštitila samo standard političara i njihove nezasluženo visoke plaće, pa je najvišim pravnim aktom zabranjeno umanjenje naknada za funkcionere i izabrane i imenovane zvaničnike i njihove savjetnike za vrijeme trajanja njihovog mandata, pred odlazak s pozicije većina redovno zatraži i plaću nakon prestanka mandata.

Kako zaraditi

“Bijeli hljeb” je, prema do sada raspoloživim informacijama, ove godine zatražilo čak 37 poslanika iz entitetskih parlamenata.

Oni očito ne znaju kako je te pare zaraditi, jer većina nikad ništa konkretno nije (u)radila, kaže za “Avaz” ekonomistica Svetlana Cenić.

- Kupovati novi namještaj, kola, uzimati “bijeli hljeb”, predlagati povećanje plata za svoje dužnosnike u vremenu ovakvog pada kupovne moći, najblaže rečeno je potcjenjivanje građana u koje se kunu, koji ih izdržavaju i koji im svojim glasom omogućavaju takav život. S obzirom na njihovo znanje, profesionalnost i odgovornost, ovakve privilegije su mogli samo da sanjaju - istakla je Cenić.

Desetak radnika

“Bijeli hljeb” političara nahranio bi desetak radnika u proizvodnji. Iz Saveza samostalnih sindikata BiH upozoravaju da su naknade radnicima koji ostanu bez posla neuporedivo manje i dovoljne tek da on, ali ne i njegova porodica preživi desetak dana. Osim toga, trajanje ovakvog prava kod radnika zavisi od dužine radnog staža, pa radnik koji je radio osam mjeseci do pet godina ovakvo pravo ostvaruje samo tri mjeseca.

- “Bijeli hljeb” je pravo koje su političari sami sebi dodijelili. Godinama upozoravamo da je riječ o bespotrebnom trošenju enormnih iznosa iz budžeta koji bi trebali biti usmjereni ka onima kojima je novac zaista neophodan. Imajući u vidu ionako previsoka primanja izabranih političara, nema apsolutno nikakvog realnog i prihvatljivog razloga zašto i po završetku mandata nastavljaju uživati u njegovim blagodatima - kazao je Selvedin Šatorović, predsjednik SSSBiH.

Trasiranje puta

Iz Sindikata upozoravaju da jedinstvo političara u nezajažljivosti, ali i otporu prijedlozima za smanjenje bilo koje od njihovih brojnih naknada te nebriga za stotine hiljada radnika, penzionera i nezaposlenih koji žive ispod granice siromaštva trasiraju put ka sve izvjesnijim socijalnim nemirima.