Mišljenje o političkoj krizi u BiH i potrebnim potezima za njeno rješavanje na svom blogu iznio je Danijel Server (Daniel Serwer), profesor na univerzitetu Johns Hopkins i analitičar balkanskih prilika.
Njegov blog prenosimo u cijelosti.
- Milorad Dodik, srpski član tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prijeti povlačenjem iz državne vojske, porezne vlasti, obavještajnog i provođenja zakona te pravosuđa. Dodik također negira ovlasti visokog predstavnika međunarodne zajednice, koji je prema Dejtonskim sporazumima koji su okončali rat u BiH prije 26 godina odgovoran za njihovu civilnu provedbu. Ako budu usvojeni u parlamentu Republike Srpske (RS) ili provedeni bez formalnog zakonodavnog odobrenja, Dodikovi potezi doveli bi do secesije, čak i ako ne bude objavljena deklaracija o nezavisnosti. Čini se da Dodik ima podršku i Srbije i Rusije, iako postoji određeno neslaganje unutar srpskih redova unutar RS.
Dodik je prošlog vikenda u posjetu Beogradu dvosmisleno odbio svoje najekstremnije prijetnje, kao što je to često činio u prošlosti, ali njegov opći cilj ostaje jasan: suverenitet i nezavisnost RS.
Ne treba ih zavaravati. Dodik će se vratiti sa svojim prijetnjama. Zapad ne bi trebao čekati dok Dodik ne dobije zakonodavno odobrenje koje traži ili djeluje na svoju ruku. Prevencija će biti daleko bolja od liječenja kada je u pitanju secesija. Prevencija zahtijeva vojni potez. EU bi trebala preseliti, kao što su mnogi savjetovali mnogo puta, svih svojih 600-tinjak snaga u Brčko Distrikt, grad na sjeveroistoku Bosne koji je bio centar gravitacije prošlog rata, a koji će biti i sljedećeg. NATO bi trebao ojačati EU s nekoliko stotina američkih i britanskih vojnika, što je na Balkanu još uvijek nedvosmislen znak ozbiljnosti. Bez Brčkog, nijedan korak RS prema secesiji ne može uspjeti jer bi RS bila podijeljena na dva nepovezana krila i presječena kopnena komunikacijska linija sa Srbijom.
Rusija će pokušati spriječiti bilo kakav potez ove vrste. Najbolje je uložiti veto na odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a za Evropske snage "Althea" u Bosni potrebne u novembru. SAD, UK i EU morat će biti spremni zadržati svoje snage u Brčko Distriktu šta god se dogodi u Vijeću sigurnosti. Dok je Dodik tokom vikenda odustao od zahtjeva da se operacija Althea prekine, to nikoga ne bi trebalo zavarati: NATO mora jasno dati do znanja da će ostati u Bosni i Hercegovini bez obzira što se dogodi u Vijeću sigurnosti, bilo u novembru ili za šest mjeseci. To se može učiniti pod ovlastima datim Dejtonskim sporazumima.
Ali vojni potez u Brčko Distriktu neće biti dovoljan za brzo okončanje secesije ili prijetnje otcjepljenjem. Notorno korumpirani Dodik, koji je već sankcioniran od strane SAD, također bi trebao biti sankcioniran od strane EU. Tako bi trebalo i za sve parlamentarce RS koji podržavaju njegovo prkošenje Dejtonskim sporazumima, ovlastima visokog predstavnika ili vlastima državne (centralne) vlasti. Republika Srpska svoj nastavak postojanja, nakon rata u kojem je doživjela neizbježni poraz, duguje Dejtonskim sporazumima. Njegova puna saradnja u provedbi tih sporazuma kao i odluka PIC-a trebala bi biti sine quo non.
Zapad će također morati biti spreman da Vladi RS oduzme sredstva. Secesionistički entitet ne bi trebao imati koristi od bilo kakvog suverenog finansiranja, uključujući novac koji pritiče od MMF-a, Svjetske banke, EBRD-a, EIB-a i drugih zajmodavaca. Instrument za brzo finansiranje MMF-a, IBRD i EU daju više od 600 miliona dolara Bosni i Hercegovini za suočavanje s posljedicama epidemije COVID-a. Moraju biti spremni da dio tih sredstava iz RS (i svih drugih sredstava koja još nisu prebačeni) ispari. Posebno će biti važno eliminirati institucionalnu budžetsku podršku RS. Koridor 5c, glavna autocesta koja se gradi od sjevera prema jugu kroz Bosnu, morat će se ponovno procijeniti.
Povlačenje RS iz institucija Bosne i Hercegovine ostavilo bi zemlju u ustavnom i pravnom limbu. Jedina stvarna opcija u tom trenutku bila bi povratak na ustav Republike Bosne i Hercegovine (koji je prethodio sadašnjem ustavu), provedba sadašnjeg ustava bez pozivanja na RS ili oslanjanje na ustav 51 posto zemlja kojom se upravlja kao Federacija (koja međutim ima mnogo zajedničkih značajki s trenutnim nefunkcionalnim ustavom). Nisam dovoljan pravni bigl da bih znao što bi bilo najbolje, ali bi se nekako morao osigurati pravni kontinuitet suverene bosanske države.
U 1990-ima Amerikanci su se nadali Evropi "cjelovitoj i slobodnoj". Intervencija NATO-a u Bosni trebala je osigurati ostvarenje nade na Balkanu. Ali Srbija s ruskom podrškom odlučila je da ni Balkan neće biti cjelovit i slobodan. Moskva i Beograd rade na tome da podijele regiju između autokratije i demokratije, ili barem da izazovu nestabilnost. Republika Srpska, sjeverno Kosovo i crnogorska srpska područja pokušavaju se odlijepiti, uz ohrabrenje Rusije i Srbije. Ako uspiju, na kraju će biti apsorbirani u ono što srbijanski predsjednik Vučić naziva "srpskim svijetom", poznatijim kao Velika Srbija. To bi bio ozbiljan poraz liberalne demokratije i trijumf Vladimira Putina.
Treba se suprotstaviti ambicijama za nezavisnost RS, teritorijalnim aspiracijama Srbije i ruskim naporima destabilizacije. To neće biti teško, ako se učini prije nego kasnije. Za to će biti potrebno nekoliko stotina vojnika u Brčko Distriktu, stroge sankcije, pravna domišljatost i zaustavljanje finansiranja RS. Vrijeme je da prestanemo s glupostima.
