O stanju u BiH, ali i poziciji naše zemlje u međunarodnim okvirima, za „Avaz“ govori ugledni bh. sociolog i filozof, jedan od najznačajnijih živućih intelektualaca u BiH, profesor Fakulteta političkih nauka UNSA-e Šaćir Filandra. Profesor Filandra komentira i napade na visokog predstavnika, dosadašnji tok predizborne kampanje, lažne i stvarne izazove za BiH... 

Nepovjerenje u državu

Kako biste ocijenili trenutnu situaciju u BiH, dok smo suočeni s unutrašnjim podjelama, vanjskim prijetnjama, posljedicama rata u Ukrajini?

- Unutrašnje podjele i vanjski pritisci iz susjedstva produbljuju se i produbljivat će se onoliko koliko je naša država slaba i nekoherentna. A mi smo već duže vrijeme u procesu političke i društvene regresije, stvari kao da idu nazad, a ne naprijed, što stvara političku i socijalnu depresiju, nepovjerenje u državu, strah, a to rezultira da ljudi napuštaju zemlju. I to već svi znamo. Propuštena je velika šansa za jačanje suvereniteta države početkom rata u Ukrajini. Taj sami početak ruske agresije bio je dobra prilika za sređivanje stvari i kod nas. To probosanske snage nisu znale ili nisu mogle iskoristiti, a sada kada je ta šansa prošla, nije to ni bitno, mada se mora priznati da ni zapadni saveznici nisu imali dovoljno smjelosti da se jače politički i sigurnosno angažiraju u ovaj prostor Balkana.

Izborni zakon je tema koja već dugo dominira u javnom prostoru i predmet je stalnih sukoba. Kako vidite ovu situaciju i šta je eventualno rješenje?

- Čitava priča o Izbornom zakonu je apsolutno pogrešna i neproduktivna. Sam zakon po sebi nikoga ne zanima, on je uvijek pokrivač za nešto drugo. Treba mijenjati tehničke aspekte Zakona, uvesti elektronsko prebrojavanje glasova, srediti biračke spiskove, podići izborni prag na pet posto, uvesti drugi krug u izboru članova Predsjedništva, tj. proces modernizirati i spriječiti krađu glasova. To je suštinski problem. Zahtjeve hrvatskih političara treba ozbiljnije uzeti u obzir, dugoročno nije dobro ako se stvara atmosfera da je jedan kompletan narod nezadovoljan provođenjem svoje izborne volje, ali ne na način da ti zahtjevi budu spisak pustih želja, kako su sada postavljeni. Pri tome se prvo treba prići ustavnim promjenama pa potom Izbornom zakonu, što je svima jasno, a svi se prave da im to nije jasno. Tako se godinama vrtimo u krugu samomanipulacija.

Pripadanje Evropi nije upitno

Na meti pojedinih stranaka iz Sarajeva našao se visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt), kritiziraju se Vašington i Brisel. Koliko je to dobro za poziciju države?

- Visoki predstavnik nije vrhunaravno biće, nije nepogrešiv. Ipak, reakcija prema njemu je većinski djetinja: kada nam daje slastice koje volimo, on je dobar, a kada nudi slastice koje su ipak malo gorke, nije nam dobar. Neuravnotežen odnos prema visokom predstavniku može stvoriti dojam o antizapadnom stavu Bosanaca i Hercegovaca, a što nije tačno.

Ipak, BiH je posjetio predsjednik Turske, dajući podršku Izetbegoviću i pozivajući Bošnjake da ne vjeruju Zapadu. Kako to komentirate?

- Naše pripadanje evropskom kulturnom i političkom prostoru posljednjih 150 godina nikome u ovoj zemlji nije bilo upitno, niti je danas. To je lažna dilema i o tome uopće ne treba govoriti. Priče o nekom okretanju Istoku su najobičnije gluposti. Predsjednik Turske u ovoj zemlji nije ono što je nekad bio. Volio bih da je kao predsjednik sekularne muslimanske države predavanje održao na Univerzitetu, profesorima, nego u prostorijama vjerske zajednice imamima. Ali to je bio njegov izbor.

U našem prethodnom razgovoru kazali ste da BiH mudrom politikom mora zadobiti podršku susjeda. Vidite li, barem, naznake takve politike?

- Ne vidim pozitivnih pomaka u tom pravcu. I dalje Vučić svoj projekt u Bosni provodi tiho, bez pompe i galame, ali, na našu žalost, ustrajno, dok Milanović samo galami i ubire poene za drugi predsjednički mandat. Probosanski državotvorni blok je i dalje bez inicijative, samo čuva postojeće stanje. Svi nastoje danas u miru dobiti ono što nisu uspjeli jučer u ratu, i to je suština naših komšijskih odnosa.

U toku predizborne kampanje pojačava se uobičajena retorika, povremeno se čak zaprijeti i novim sukobima, zapjeva ispod šatora, a i religija se koristi u svrhu dobivanja glasova. Šta mislite o ovakvom predizbornom ambijentu?

- Izborne kampanje su vrlo stereotipne i neinspirativne. Stvarno dosadna atmosfera, s jednoličnom i uvijek istom scenografijom i populističkom retorikom. Osjećam da su obični ljudi zasićeni takvih nastupa. Sve je, barem za mene, vrlo nekreativno i neinspirativno. Ni u manipulacijama niti obećanjima nema ničega novoga. Osjeća se jedan zamor. Jedino je pozitivno što nema, barem zasad, vrijeđanja na etničkoj i religijskoj osnovi, i to je neki pomak.

Omladina bježi iz zemlje

Iako se političari najčešće bave drugim temama, ekonomski problemi mogli bi predstojeću zimu učiniti najtežom nakon rata. Jesu li vlasti učinile dovoljno da građane zaštite ovih nevolja?

- Ne, pitanje preživljavanja zime nije tema našeg javnog diskursa. Preživjet ćemo mi ovu zimu, izdržali smo i gore, tako rezonira običan građanin, jer se u državu, u vlast ljudi ne pouzdaju. Država se otela, ona je postala stvar za sebe, postoji i funkcionira za korist ljudi koji su na vlasti, u javnom sektoru, ona je vlasništvo budžetlija. Sve što građani dobiju novca, toj istoj državi odmah kroz komunalne i zdravstvene namete vrate. Budžeti stalno rastu, a građani siromaše. Socijalne razlike su enormne, omladina bježi iz zemlje, srednje klase nestaje, takav smjer kretanja dugoročno nije dobar.

Sigurnosni izazov

U posljednje vrijeme glasne su inicijative da se BiH dodijeli status kandidata za članstvo u EU. NATO najavljuje vojnu pomoć OSBiH. Koristimo li dovoljno trenutne geopolitičke okolnosti da riješimo suštinske probleme, barem one sigurnosne?

- Priča o sigurnosnim izazovima i problemima ovdje je apsolutno prenapuhana. Proizvodnjom straha, a o tome se radi, discipliniraju se građani, učvršćuju etnonacionalizmi, ostavljaju na vlasti iste elite. Nema priče o vladavini zakona, o propasti pravosudnog sistema u državi, o bujanju korupcije, o moralnoj krizi, o nedostatku povjerenja među narodima, da spomenem samo ove četiri po meni važne teme, teme koje se tiču svih ljudi u ovoj zemlji i čije bi rješavanje i u ovakvom ustavnom aranžmanu bilo moguće, i svima bi donijelo dobitak. Sve drugo je bacanje prašine narodu u oči.

Status političkih bića

Predstojeći izbori nisu prvi za koje se kaže da su najvažniji do sada. Prvi put takva ocjena možda i stoji. Očekujete li promjene?

- Društvene promjene su moguće jedino političkim i demokratskim sredstvima kakvi su izbori. Zbog toga je politika čarobna djelatnost, horizonti mogućnosti su uvijek otvoreni. Nama nisu potrebne promjene, ta riječ je svakako izlizana, već dubinske reforme u svim segmentima života i organizacije. Kako smo konzervativno društvo, nismo skloni autorefleksiji, ne znamo se evolutivno reformirati, ratovi su, nažalost, međaši naših društvenih epoha. Tako da, prema mome mišljenju, još ne treba očekivati ništa kvalitativno novo, mada će personalnih promjena među nosiocima vlasti svakako biti. Neću biti ironičan ako kažem da će možda neke druge porodice zapošljavati svoju djecu i neke druge firme dobivati tendere, ali i to je neka promjena, barem za sada. I bez obzira na to, svi trebamo izaći na izbore i održavati status političkih bića.