Lideri iz parlamentarnih stranaka u BiH, veći dio njih, vikend su, na poziv predsjednika Evropskog vijeća Šarla Mišela (Charles Michel), proveli u Briselu.
Veći dio njih dao je saglasnost na dokument "Politički dogovor o principima za osiguranje funkcionalne BiH koja napreduje na EU putu", koji nije potpisan. I sam čin potpisivanja još jednom je otkrio duboke podjele, generalne odnose, ali i motive koji vladaju među političkim strankama u BiH.
U 19 tačaka dokumenta zapravo nema ničega revolucionarnog. Uglavnom je to skup nekih općih načela koja se odnose na podršku provođenju fer i poštenih izbora, produženje Misije EUFOR-a, ispunjavanje 14 prioriteta EU, provođenje sudskih odluka, provođenje ograničenih izbornih i ustavnih reformi s ciljem provođenja presude Evropskog suda za ljudska prava i preporuka Venecijanske komisije, obnovu saradnje s EU usaglašavanjem politike BiH s vanjskom i sigurnosnom politikom EU itd.
Jasno je da ovakvim inicijativama EU, naslonjena na nešto veći angažman zapadnih sila u našoj zemlji te ponovo oživljenu ulogu visokog predstavnika, nastoji poslati poruku da je BiH opet u njenom fokusu te motivirati domaće političare da pristanu zajednički raditi na unapređenju barem onih bazičnih stvari oko kojih ne bi trebalo postojati nacionalnih i političkih tenzija. Ipak, koliko su to ozbiljno shvatili, pojedini bh. političari pokazali su tako što su i ovaj susret iskoristili kao povod za promociju prizemnih interesa i međusobna prepucavanja.
Probosanske stranke načelno jesu za evropske integracije (na stranu kakvu politiku provode u praksi), pa ne treba čuditi što su prihvatile dati dokument. Lider HDZ-a Dragan Čović rekao je da će prihvatiti dokument, ali uz uvjet da se načine dvije izmjene koje se tiču promjene Izbornog zakona u BiH.
Također, ne treba previše iznenaditi to što je dokument prihvatio Milorad Dodik, s obzirom na to da, suočen s američkim sankcijama i ruskom izolacijom, očigledno ponovo pokušava pokazati svoju kooperativnost sa Zapadom radi spašavanja političke kože. Upravo je ovu činjenicu opozicija u RS iskoristila za još jedan pokušaj da „nasrbuje“ Dodika.
Naime, DNS i PDP, čiji su predstavnici bili prisutni na sastanku, odbili su prihvatiti ove principe. Predsjednik PDP-a Branislav Borenović u navedenom dokumentu nekako je uspio vidjeti navodno Dodikovo prihvatanje da je ruska agresija na Ukrajinu agresija, da BiH treba da uvodi sankcije Rusiji te priznavanje genocida u Srebrenici.
Iako su sve navedene stvari u civiliziranom svijetu neupitne, opozicija u RS očito vidi elemente da ih pokuša iskoristiti da nacionalističke zablude preokrene u svoju korist, odnosno pokaže da Dodik nije dovoljno velik Srbin.
Sve bi to Evropskoj uniji trebalo poslati jasnu poruku da, ukoliko i sama ozbiljno misli, trebat će joj mnogo ozbiljniji pristup i insistiranje na mnogo konkretnijim ciljevima po pitanju BiH od nekakvih simboličkih dokumenata koje će političari koristiti za novu rundu međusobnih prepucavanja i optužbi.
Briselski susret je suštinski bio jedan u nizu iznenadnih kratkih izleta s kojeg su poslane neke opće poruke. Ni oko takvih se lideri nisu usaglasili, a one koji su ih prihvatili ništa konkretno ne obavezuje da ih zaista i provedu. Suštinski, postoji moralna obaveza, ali naši političari navikli su kršiti ili ne provoditi sve moguće sudske i zakonske odredbe, pa šta bi im onda tek moralna obaveza trebala značiti?