Evropski zvaničnici odlučili su učiniti ono što je odavno trebalo – dovesti bh. lidere za jedan stol i pokušati ih navesti da se posvete evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine. Kao grom iz vedra neba predsjednik Evropskog vijeća Šarl Mišel (Charles Michel) najavio je da će u nedjelju, 12. juna, u Briselu ugostiti čelnike parlamentarnih stranaka iz Bosne i Hercegovine.

Nova mapa za EU

Brisel bh. liderima namjerava ponuditi dokument na potpisivanje koji bi mogao bitno odrediti dalji put naše zemlje prema Evropskoj uniji. Iako EU i dalje insistira da BiH za kandidacijski status ispuni 14 prioriteta, ovaj sastanak mogao bi najaviti novu mapu puta za našu zemlju, koju je Mišel najavio prilikom nedavne posjete našoj zemlji.

Nezvanično, dokument koji priprema Brisel ima namanje 12 tačaka i definisat će mapu puta za BiH u cilju dobijanja kandidatskog statusa.

Ovo je još jedan korak koji potvrđuje da se BiH definitivno našla na radaru ključnih zapadnih aktera. Nakon godina političke krize, tenzija i zastoja na evropskom putu, čini se da u BiH napokon dolazi „zapadna metla“.

Američke i britanske sankcije kombinirane sa daleko većim angažmanom i pritiscima zapadnih diplomata u BiH na rješavanju ključnih pitanja, uz ponovno oživljavanje bonskih ovlaštenja, jasno naglašavaju da su zapadne sile odlučne procese u Bosni i Hercegovini preokrenuti u pozitivnom smjeru te ponovo oživjeti umrtvljene evropske integracije naše zemlje.

U Brisel bi trebali putovati predsjednici SDA, HDZ-a SNSD-a, DF-a SDS-a, NiP-a, Naše stranke, SDP-a te HDZ-a 1990. Ipak, iako ni sami političari nisu upoznati sa svim tačkama, i na primjeru poziva Mišela još jednom su na površinu izašli svi međusobni politički sukobi i animoziteti u BiH.

Opet se svađamo

Željko Komšić kazao je da je spreman potpisati dokument koji će podržati provođenje 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o kandidatskom statusu za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji, ali ne i potpisati bilo kakvu izjavu koja bi značila udaljavanje Bosne i Hercegovine od provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava, pogotovo ne nakon što je Evropski parlament iskazao podršku građanskoj Bosni i Hercegovini, aludirajući jasno na moguće izmjene Izbornog zakona kojim bi se uveo drugačiji način glasanja u FBiH.

Dragan Čović je pak s druge strane kazao da mu „ne pada na pamet“ da u Briselu potpisuje bilo kakav zajednički dokument s Komšićem, bez obzira na njegov sadržaj.

Milorad Dodik je pak naglasio da neće potpisati izjavu ako se u njoj bude osuđivala agresija Rusije na Ukrajinu. Činjenica je da od svih mogućih pitanja i tačaka Dodik ovo istakao kao najveći problem, jasno ukazuje šta on u ovom trenutku smatra prioritetom, tj. da je riječ o pouzdanom ruskom čovjeku.

S druge strane, lider SBB-a Fahrudin Radončić obavijestio je javnost kako neće putovati u Brisel, potpuno opravdano naglašavajući opozicija nema potrebe potpisivati bilo kakve dokumente o smirivanju stanja u Bosni i Hercegovini, jer su takvu situaciju izazvale i dalje izazivaju vladajuće stranke i njihovi politički sateliti, a ne SBB ili opozicija. Ne treba smetnuti s uma i kako je konstruktivni pokušaj Radončića i Konakovića da pripomognu Izetbegoviću oko izbornih pregovora, lider SDA na kraju iskoristio za prizemne međubošnjačke optužbe, iako je najveća odgovornost bila na njemu i Čoviću, a ne opoziciji.

Stvari su loše, ali pozitivne

Reakcije vodećih lidera na ovaj poziv u startu šalju pesimističnu sliku da je očekivanja bilo kakvog dogovora između njih i napretka BiH unaprijed izgubljena rabota. No, ne treba očajavati. Naime, pregovaranje je samo po sebi neophodan korak za početak bilo kakve pozitivne promjene i otapanja tvrdih stavova političara na kojima moraju istrajavati kako bi opravdali politike na kojima su gradili svoje identitete prethodnu deceniju.

Ipak, posljednji potezi međunarodne zajednice sa sankcijama i korištenjem bonskih ovlasti pokazali su koliko malo je potrebno učiniti da se dijelom urazumi domaće političke kabadahije i zaustavi njihova destruktivna politika, kao što pokazuju primjeri odustajanja Dodika od prenosa nadležnosti ili HDZ-ovo odustajanje od najavljenog bojkota i blokade izbora.

S te strane, imamo pravo žaliti što im je, zbog indoletnosti međunarodne zajednice, dopušteno da u prethodnih desetak godina naprave toliku destrukciju u Bosni i Hercegovini, a trebalo je samo malo intervencije i zavrtanja rukava da se to zaustavi.

Čini se da se ta lekcija sada shvata, a rat Ukrajini upalio je alarme da se BiH ne smije ostavljati na cjedilu. Ako nekome nije trebalo dozvoliti da ode radikalno suprotnim putem od evropskog, to je upravo bila BiH, gdje su SAD i EU imale i više nego dovoljno vlastitih mehanizama da takve trendove spriječe. A BiH bi, posebno za EU, trebala imati enormnu simboličku vrijednosti. Ako u maloj BiH nije moguće uspostaviti funkcionalnu državu tri naroda i tri konfesije i ako EU nije u stanju bh. političare i ključne druševene čimbenike motivirati da budu posvećeni tom cilju, kako onda može biti moguća i Evropa s toliko naroda, religijskih grupa, kultura i historijskih sukoba?