Srebreničanka Nasiha Đozić od malih je nogu zavoljela lov, a danas ova članica Lovačkog društva „Javor“ iz Srebrenice život ne može zamisliti bez lova i prirode. Kaže da je tu ljubav naslijedila od oca Nezira Buljubašića. 

Lovačku ljubav unijela je i u brak s Fevzijom Đozićem, koji je, također, uz nju postao lovac.

Voli druženja

Iako je, kako kaže, lijepo odstrijeliti nešto, najviše uživa u druženju i to joj je na prvom mjestu. Većini njenih prijatelja u lovu je najvažnije druženje, a posebno kada se organiziraju hajke koje su uvijek prilika za nova poznanstva.

Trudi se da, dok traje sezona, učestvuje u lovu svakog vikenda. Na boravak i uživanje u prirodi toliko je naviknula da svoj život ne može zamisliti drugačije.

S obzirom na to da su na području BiH žene i dalje rijetko uključene u lovačke aktivnosti, Nasiha se susretala s predrasudama i brojnim pitanjima. Kako kaže, u početku je bilo dosta opaski šta će žena u lovu, ali s vremenom to je prestalo i svi su je prihvatili.

- Srneću divljač svi vole, volim i ja, ali uglavnom lovimo škartnog srndaća. Vadimo iz lovišta za koje vidimo da nije dobro za priplod. Mnogi ne razumiju kad kažemo da lovimo srndaća, ali malo ko zna da se to radi jer se mora - pojašnjava Đozić.

Zečevi i lisica

U dugogodišnjoj karijeri uspjela je odstrijeliti četiri vepra, tri srndaća, dosta zečeva i lisicu. Želja joj je još da odstrijeli vuka, a nada se da će joj se uskoro i to ostvariti.

Nasiha razbija predrasude, a ženama poručuje da se ne trebaju ustručavati ako imaju želju da se okušaju u lovu.

- Pričala sam s dosta žena i kažu mi da bi išle u lov, ali ne znaju šta će reći „ovaj ili onaj“. Mene nikad nije brinulo šta će ko reći. Radim ono što ja volim - ističe Đozić.

Zimi vidljivi tragovi

Zima je Nasihi omiljeno godišnje doba, ali i to ima veze s lovom. Kako pojašnjava, najljepše je loviti zimi, jer su tragovi životinja lakše vidljivi. Osim lova, zimi lovci iznose hranu za divljač. Ljeti se prave pojilice za divlje životinje tamo gdje nema vode u blizini.