Odbrana Mirsada Kukića, koji je prvostepenom presudom osuđen na godinu dana zatvora zbog primanja nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, odnosno zloupotrebe pri zapošljavanju u "Elektroprivredi Bosne i Hercegovine", zatražila je oslobađajuću presudu ili da se predmet vrati na ponovno suđenje.
Iznoseći žalbu na prvostepenu presudu kojom je Općinski sud u Sarajevu osudio Mirsada Kukića na godinu dana zatvora, advokat Rifat Konjić je kazao da u cijelosti ostaje kod žalbenih navoda ranije dostavljenih Sudu.
Odbrana se žalila zbog bitne povrede odredbi krivičnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o krivičnopravnoj sankciji.
- Bavili smo se odlučnim činjenicama i rekli smo da se optuženi protivio nezakonitom zapošljavanju. Ako se neko protivio nezakonitim radnjama, ne čini nikakav propust - kazao je Konjić te dodao da je jedan od svjedoka rekao da "Kukić nije pravio nikakve probleme".
Prema Konjićem riječima, Sud nije utvrdio da je Kukić počinio krivično djelo, ali da, prema presudi, postoje indicije. Kako je kazao, on nikada nije pročitao takvu presudu, pojasnivši da zbir indicija treba da upućuje na zaključak kojeg u presudi nema.
Naveo je da je Sud trebao u presudi istumačiti šta znači izraz “ma ja”, te da Kukić nikada nije izgovorio “famozno zeleno svjetlo”.
U oktobru 2020. godine Općinski sud u Sarajevu osudio je Kukića na godinu dana zatvora zbog primanja nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, odnosno zloupotrebe pri zapošljavanju u “Elektroprivredi Bosne i Hercegovine”.
Kukić je ranije, u predmetu kodnog naziva "Bosna", bio optužen skupa s Amirom Zukićem, Safetom Bibićem, Senadom i Nedžadom Trakom, Ramizom Karavdićem, Esedom Džananovićem i Asimom Sarajlićem zbog zloupotreba pri zapošljavanju u javnim preduzećima, ali je njegov predmet u oktobru 2017. razdvojen zbog zdravstvenog stanja, te mu se sudilo odvojeno.
U tački optužnice sarajevskog Kantonalnog tužilaštva koja se odnosi na Kukića, navodi se da je on u augustu 2018. “dao zeleno svjetlo” za zaposlenje A.Š. u podružnici “Elektrodistribucije” Tuzla, iako se prethodno protivio prijemu u radni odnos, jer kandidat nije bio s područja Tuzlanskog kantona (TK). Prema optužnici, Kukić, kao tadašnji predsjednik kantonalnog odbora Stranke demokratske akcije (SDA) Tuzla i član predsjedništva te stranke, nije imao nikakvih ovlaštenja da utiče na prijem zaposlenika u tuzlansku “Elektrodistribuciju”.
Druga Kukićeva braniteljica Jadranka Ivanović je rekla da žalba ukazuje koliko Sud nije poštovao odredbe zakona i koliko nije uzimao u obzir činjenice koje optuženom idu u korist.
Govoreći o zajedničkom djelovanju Kukića i drugih osoba, Ivanović je kazala da se nigdje u presudi ne nalazi dogovor jer ga nije ni bilo te da je sve išlo bez znanja Kukića, što su svjedoci i potvrdili.
“Nemate iskazan oblik vinosti Kukića ni dogovor. Izostavljen je svaki segment zajedničkog djelovanja (…) Ni na koji način, a kamoli na odlučujući, Kukić nije doprinio zapošljavanju. Ima li krivičnog djela tamo gdje nema protivpravnosti. To i sudija kaže u presudi (…) Da nije Kukić u pitanju, bojim se da ova presuda ni na končiću ne bi ovakva opstala”, rekla je Ivanović.
Zatražila je od Sudskog vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu da donese oslobađajuću presudu ili da se predmet vrati na ponovni postupak i da se odredi drugi sudija koji će postupati.
Tužilaštvo Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu nije pristupilo na ročište.
