O propasti pregovora o Izbornom zakonu BiH, ali i posljedicama neimplementacije presuda i međunarodnih obaveza u intervjuu za „Avaz“ govorio je pravni ekspert Nedim Ademović.

Ipak, on ističe da su izbori, prema sadašnjem zakonu, prilika da građani cijele BiH kazne one koji ne vole ovu državu, koji je pljačkaju i koji je vide kao prosti zbir etnonacionalnih torova.

Ademović analizira i prijetnje Rusije upućene BiH te upozorava da BiH mora biti spremna za nastavak pravne secesije RS, koja je u toku.

Etnička diskriminacija

Pregovori o izmjenama Izbornog zakona BiH su propali, pa bi još jedan izborni proces trebao biti organiziran po zakonu čije su odredbe davno osporene sudskim presudama. Kako to komentirate?

- Mislim, barem prema kazivanju javnih dužnosnika koji su bili involvirani u proces izmjene Izbornog zakona, da su pregovori okončani bez rezultata. Još jednom se pokazalo da ne postoji konsenzus najjačih političkih stranaka u BiH o obimu i sadržaju promjena. Time su međunarodnopravne obaveze ostale neimplementirane, samim tim, i presude Evropskog suda za ljudska prava. To je tužno, jer nije napravljen niti jedan korak naprijed, a da ne govorimo o sistemskim reformama. I dalje su Predsjedništvo BiH, domovi naroda, kao i desetine drugih institucija u BiH, neprihvatljivi s tačke gledišta međunarodnih standarda. I dalje će, kao parazitska biljka, etnička diskriminacija uništavati ono malo potencijala koje BiH može ponuditi.

Izbori se, ipak, moraju održati.

- Naravno. Izborni zakon nije stavljen van snage. On se, s tačke gledišta principa pravne države, zakonitosti i ustavnosti, mora poštivati sve dok se ne promijeni u zakonitoj parlamentarnoj proceduri. Štaviše, politički gledano, ovi izbori su veoma bitni jer je to šansa za građane cijele BiH da politički kazne one koji ne vole ovu državu, koji je pljačkaju, koji je vide kao jedan prosti zbir etnonacionalnih torova, te koji nisu uspjeli voditi ovu državu naprijed, već su je gurnuli u još dublju krizu, i koji ne znaju postići konsenzus unutar jednog pluralnog društva u okvirima međunarodnih standarda. Konačno, država koja nije u stanju održati redovne demokratske izbore ne može biti član Vijeća Evrope. Izbori su fundament demokratije.

Status quo

Utisak je da je implementacija presuda ostala u drugom planu u odnosu na insistiranje predstavnika HNS-a da se osigura tzv. legitimno predstavljanje naroda. Kakve će biti posljedice ovakvog ishoda pregovora?

- Dva su nezaobilazna zaključka. Neimplementacija presuda Međunarodnog suda je tragična. BiH će ostati na listi država u kojima postoji sistem diskriminacija i nedemokratske devijacije. S druge strane, još jednom se pokazalo da trenutne stranke na vlasti nemaju kapacitet da postignu politički kompromis u vezi s pravno prihvatljivim rješenjima. Međutim, s obzirom na to da znamo da u BiH već dugo vlada jedna velika pragmatična neprincipijelnost, koju je i međunarodna zajednica sklona prihvatiti u bilo koje doba, a da su na pregovaračkom stolu bili i antievropski i anticivilizacijski prijedlozi, možemo biti sretni da nije bilo reformi koje bi vodile u daljnju etnonacionalizaciju države ili njenu daljnju disfunkcionalnost. U tom slučaju, bolji je ovaj status quo.

Kakva je bila uloga međunarodne zajednice u ovom procesu?

- Ovdje su se trebali poredati prioriteti. Prvo na red dolazi otklanjanje stvarne opasnosti, a to je zaustavljanje procesa secesije RS od države i njenih institucija. Zatim, trebale su se implementirati međunarodnopravne obaveze, a onda, na kraju, raspravljati o političkim željama koje vode ka sveopćem boljitku. Osim toga, svi znamo da „riba smrdi od glave“. Prema tome, trebalo se raspravljati, prije svega, o promjeni Ustava BiH, a onda, kada se dogovorimo o sadržaju osnovnog zakona, mijenjati sve supsidijarne akte.

Neuspjeh produbljuje političku krizu u državi. Agresija Rusije na Ukrajinu i sve sličnosti s BiH, s ranije započetim otimanjem nadležnosti države od entiteta, izazivaju posebnu zabrinutost.

- BiH u budućnosti, ako su ovi pregovori zaista propali, mora poredati prioritete i uložiti maksimalne napore da se vrati na modus normalnog funkcioniranja i euroatlantski put. To znači, prije svega, da se moraju provesti izbori te da se državne institucije moraju suočiti s neustavnim i nezakonitim radnjama javnih dužnosnika iz SNSD-a. Tek nakon toga nove i legitimne bh. vlasti trebaju otvoriti jedan širi dijalog s međunarodnom zajednicom i predstavnicima građana i šire društvene zajednice oko ustavnih promjena.

Prijetnje Rusije

Od početka upozoravate da RS ide ka secesiji i da se neće zaustaviti?

- Politička atmosfera će znatno zavisiti od toga kako će se razvijati situacija s Ukrajinom. Posmatrano iz ugla BiH, povezanost ove dvije krize je neupitna. Da li će se proces secesije RS od BiH razvijati u pravcu njene formalne deklaracije ili u drugom, procesuiranja odgovornih, zavisi i od rata u Ukrajini. Ne isključujem mogućnost, u zavisnosti od globalne konstelacije na terenu, da se RS odluči na proglašenje nezavisnosti i faktičke suverenosti. Naravno, pojačana prisutnost mirovnih snaga u BiH obesnažuje takva razmišljanja, koja bi u ovom momentu predstavljala očajnički potez Milorada Dodika. Ipak, taj scenarij se ne može isključiti u cijelosti. Za njega moramo biti spremni, a posebno za produbljivanje pravne secesije, koja je u toku.

Postoje li garancije sigurnosti BiH?

- Mnoge države su reagirale, uključujući SAD. Svi, za sada, snažno deklarativno, a dejtonska međunarodna zajednica i faktički, putem pojačavanja prisutnosti mirovnih snaga na terenu, stoje iza suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta naše države. Međutim, mislim da se ovaj odnos mora konkretizirati. Deklarativna podrška nije dovoljna. Smatram da BiH mora od država EU i SAD tražiti i dobiti dodatnu vojnu pomoć i pojačati odbrambene kapacitete. To je, po meni, prioritet koji se može realizirati putem dejtonskih mirovnih snaga i ministra odbrane, jer je to njegov zadatak, prema trenutno važećem zakonu. Ako takve preventivne mjere hitno uvode države kao što su SR Njemačka, da ne govorim o državama koje graniče s Ruskom Federacijom, onda je BiH zaista prioritet u tom smislu. Njoj se direktno prijeti, odnosno „upozorava se“, kako to ambasador Kalabuhov akcentuira.

Ozbiljne prijetnje Rusije

U međuvremenu su sve otvorenije i prijetnje ambasadora Rusije u BiH…

- Nedavne izjave predstavnika Ruske Federacije izuzetno su otvorene, prijeteće i jasne, te predstavljaju direktno miješanje u unutrašnje prilike suverene BiH. To je decidno izražavanje vanjskopolitičkih stavova prema zapadnom Balkanu. To je ujedno i poruka EU, NATO-u i međunarodnoj zajednici, a ne samo nama u BiH. Međutim, za razliku od Ukrajine, ne mislim da su takve izjave odraz sigurnosnih odnosa NATO-a i Ruske Federacije na terenu, ili stvar borbe za resurse. Mislim da je to odraz isključivo interesa Ruske Federacije, zloupotrebljavajući patronski odnos naspram RS, da stvara krizno područje u ovoj regiji.