Milorad Dodik i SNSD nastavljaju neometano udar na državu. Naravno, Dodik to čini postepeno, oprezno, sporo, testira dokle može ići, a očito je da može i dalje.

Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) u četvrtak je usvojila Nacrt o antiustavnom zakonu o entitetskom VSTV-u.

Zacrtani ciljevi

Kristijan Šmit (Christian Schmidt), visoki predstavnik zadužen da, kao vrhovni tumač, štiti dejtonski ustav, nastavio je stopama svog prethodnika Valentina Incka (Inzko) te je na ovaj otvoreni udar na državu BiH izrazio zabrinutost.

Umjesto oštre reakcije, pa i korištenja svojih ovlasti kako bi poništio antiustavne odluke NSRS, Šmit se oglasio saopćenjem u kojem se bavio razglabanjem kako i zbog čega je VSTV nastao, a za odluku NSRS ističe kako „ugrožava utjecaj pravosuđa i primat koji ima vladavina prava“. Au, kakva oštra poruka. Mora da se Dodiku gaće tresu.

Još gora je bila reakcija Vijeća za implementaciju mira (PIC). Dakle, ma koliko apsurdno zvučalo, u situaciji kada SNSD vrši otvoren nasrtaj na državu i državne institucije, PIC poziva zastupnike SNSD-a da reformiraju Državni zakon o VSTV-u, nekoliko sati nakon što je ista stranka i formalno ušla u proces njegovog rušenja.

Osim proširivanja sankcija od SAD, više od pola godine nakon što je započeo s bojkotom državnih institucija i realizacijom protuustavnog otimanja nadležnosti ne postoje ni naznake da će Dodik biti zaustavljen. Naprotiv, reakcije međunarodne zajednice pokazuju potpuno drugu vjerovatnost.

Iako Dodik izvjesno neće sve svoje zacrtane ciljeve dovesti do kraja, čini se da ima prilično lagodnu poziciju da nastavlja sa svojom političkom hajdučijom i udarom na državne ovlasti, koje potom u jednom trenutku može ponuditi da obustavi u zamjenu za neku krupniju protuuslugu, tipa prepuštanja državne imovine Republici Srpskoj.

Dodik je već u više navrata svojom rušilačkom politikom izdejstvovao ustupke od međunarodne zajednice, a najznakovitiji je primjer, vjerovatno, onaj iz 2012., kada je prijetnjama referendumom i ucjenama uspio iznuditi odluku OHR-a da povuče strane sudije i tužioce iz Suda i Tužilaštva BiH.

Čekajući Godoa

Iako su Incku mnogi zamjerali neaktivnost i neodlučnost po pitanju sankcioniranja Dodikovih udara na ustavni poredak, čini se da njegov nasljednik Šmit u tome ide korak dalje. U trenucima Dodikovih najbrutalnijih udara na državu do sada taktika Šmita očigledno je da ne čini ništa i pušta u javnost blaga saopćenja.

Ali, ako Šmit, kao vrhovni tumač, nema namjeru ili moć (svejedno je) obavljati svoju ustavnu dužnost tumačenja i čuvanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, to onda treba jasno i glasno i reći - više ne ispunjavamo svoju međunarodnu obavezu, Dejton je nezaštićen, u pravnoj ste anarhiji... Snalazite se kako znate i umijete.

Bilo bi svakako poštenije od čekanja Godoa, koji, očigledno, ni ne namjerava dolaziti.

Incko za primjer

Naravno, OHR se nije oduvijek ovako indolentno ponašao. Podsjetimo da je Narodna skupština RS na sjednici od 14. maja 2009. godine usvojila akt Informacija o efektima prenosa ustavnih ovlašćenja s Republike Srpske na institucije Bosne i Hercegovine, no tadašnji visoki predstavnik Valentin Incko je u roku od mjesec poništio ove odluke.