U Bosni i Hercegovini (BiH) 2021. godine bilo je malo vidljivog napretka u pogledu ljudskih prava, navodi se u godišnjem izvještaju Human Rights Watch-a. Javni zvaničnici su izazvali ksenofobiju, nisu uspjeli da se pozabave diskriminacijom i vršili su pritisak na novinare. Usporilo se procesuiranje ratnih zločina. Zaštita žena i lezbejki, homoseksualaca, biseksualnih i transrodnih (LGBT) osoba je neadekvatna.

Diskriminacija i netolerancija

U decembru 2020. godine u Mostaru su održani prvi lokalni izbori nakon 12 godina. Zbog neslaganja oko Izbornog zakona među glavnim etničkim strankama, birači su posljednji put imali priliku da izaberu gradsku vlast 2008. Dodatna neslaganja između glavnih stranaka značila su da su bila potrebna dva dodatna mjeseca i zajednička intervencija diplomata prije nego što je gradsko vijeće izabralo novog gradonačelnik.

U martu 2021. godine Komitet ministara Vijeća Evrope kritizirao je 11-godišnji neuspjeh političkih lidera u BiH da provedu presudu Evropskog suda za ljudska prava o izmjeni Ustava i Izbornih zakona kako bi se okončala politička diskriminacija Jevreja, Roma i drugih.

U aprilu je Romski informativni centar Kali Sara izvijestio da su Romi bili posebno pogođeni tokom pandemije Covid-19 jer oko 35-40 posto nije imalo osiguranje potrebno za pristup zdravstvenoj zaštiti. U školskoj 2020/21. godini Romi, ljudi koji žive u siromaštvu i djeca sa smetnjama u razvoju naišli su na veće prepreke u pristupu onlajn obrazovanju zbog nedostatka uređaja, pouzdanog interneta i posebne pomoći.

U junskoj rezoluciji Evropskog parlamenta poziva se vlada da usvoji strategiju deinstitucionalizacije za osobe sa invaliditetom i osuđuje zakon koji im omogućava da budu lišeni poslovne sposobnosti ili prava da sami donose odluke. Ustavni sud BiH je u julu utvrdio da je praksa “dvije škole pod jednim krovom” diskriminatorna prema djeci jer fizički razdvaja djecu u školi na osnovu etničke pripadnosti.

Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) zabilježila je 98 zločina iz mržnje između januara i avgusta 2021. godine, uglavnom na osnovu etničke ili vjerske pripadnosti. U vrijeme pisanja ovog teksta, bilo je sedam tekućih suđenja protiv počinilaca.

Odgovornost za ratne zločine

Revidirana nacionalna strategija za procesuiranje ratnih zločina usvojena 2020. godine zahtijeva da se najteži ratni zločini procesuiraju do kraja 2023. godine. Međutim, OSCE je 2021. godine dokumentirao pad u broju procesuiranih slučajeva općenito. U prvih šest mjeseci 2021. godine državni tužilac je za ratne zločine optužio samo dvije osobe, od kojih je jedna već bila u zatvoru.

Prema podacima OSCE-a, u avgustu je pred sudovima u BiH bilo 250 predmeta ratnih zločina koji uključuju 502 optužena. Nedostatak volje u regionu da se izruče optuženi za ratne zločine znači da 80 optuženih izvan BiH ne može biti dovedeni na suđenje.

Prema podacima OSCE-a, u prvih šest mjeseci 2021. godine sudovi u BiH donijeli su prvostepene presude u 12 predmeta protiv 22 optužena, od kojih je 14 proglašeno krivim. U istom periodu, 5 predmeta protiv 10 optuženih okončano je pravosnažnim presudama, a 10 ih je proglašeno krivim.

Trenutno je 57 neriješenih predmeta protiv 125 optuženih koji uključuju navode o seksualnom nasilju u sukobu. U prvih šest mjeseci 2021. godine donesene su prvostepene presude u 4 predmeta protiv 8 optuženih, od kojih su 3 osuđena, a 1 pravosnažna presuda sa 1 okrivljenim osuđenim pred Sudom BiH.

BiH ponovo nije uspjela isplatiti novčanu naknadu ženi koja je silovana u ratu prema preporuci Komiteta UN-a protiv torture (CAT) iz 2019. godine.

U junu je žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove potvrdilo presudu za genocid iz 2017. i doživotnu kaznu zatvora ratnog vojnog komandanta bosanskih Srba Ratka Mladića.

Istog mjeseca, u saopćenju za javnost Visokog komesara Ujedinjenih naroda za ljudska prava i specijalnog savjetnika UN-a za prevenciju genocida, specijalni savjetnik je upozorio na sve veće veličanje osuđenih ratnih zločinaca u Bosni.

Tražioci azila i migranti

Služba za poslove sa strancima je u periodu od januara do avgusta registrovala 10.075 neregularnih dolazaka od kojih je 9.057 osoba izrazilo namjeru da podnese zahtjev za azil; blagi pad u odnosu na isti period 2020.

Prema podacima Agencije za izbjeglice Ujedinjenih nacija (UNHCR), u prvoj polovini 2021. godine zahtjeve za azil podnijelo je 67 osoba, a izdata su rješenja za 31, od kojih je 1 odobren status izbjeglice, a 4 supsidijarna zaštita.

Prosječno vrijeme obrade gotovo se udvostručilo od 2018., sa 223 na 419 dana u 2021. Prema UNHCR-u, to je dovelo do toga da mnogi ljudi napuste proces prije nego što se donese odluka.

Pet prihvatnih centara kojima upravlja država uglavnom je pretrpano, a oko 1.500 migranata moralo je biti smješteno negdje drugdje. Rutinski nasilno vraćanje u Bosnu od strane hrvatske policije pogoršava lošu situaciju za migrante, koji često zavise od civilnog društva za medicinsku njegu i osnovne potrebe.

Neprijateljstvo prema migrantima je pojačano tokom lokalnih izbora s nekim kandidatima za gradonačelnike u pograničnim gradovima koji su se kandidirali na platformi protiv migranata i izbjeglica. Ljudi koji rade na pitanjima migracija suočeni su s napadima i prijetnjama.

Nasilje u porodici i drugo rodno zasnovano nasilje

Nakon kašnjenja i kritika Delegacije EU u BiH, entitet Federacija BiH usvojio je nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

Nacrt je u vrijeme pisanja poslat na 60-dnevnu javnu raspravu. Ombudsmanka Jasminka Džumhur izjavila je u martu 2021. da krivično zakonodavstvo u BiH nije usklađeno sa obavezama u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja u Konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, poznatoj kao Istanbulska konvencija, koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala 2013. godine.

Evropski parlament je u septembru pozvao bosanske vlasti da usklade i provedu zakonodavstvo u skladu sa Istanbulskom konvencijom. Tijelo nadležno za praćenje poštivanja Istanbulske konvencije posjetilo je Bosnu u oktobru kako bi ocijenilo njenu implementaciju.

Seksualna orijentacija i rodni identitet

Istraživanje koje je u junu objavio Sarajevski otvoreni centar, LGBTI grupa i grupa za ženska prava, pokazala je da se lezbejke, gej, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe suočavaju s diskriminacijom u obrazovanju, zapošljavanju i stanovanju. Prema izvještaju Ureda ombudsmana iz maja, nije bilo mnogo konkretnog napretka u osiguravanju ravnopravnosti osoba u istospolnim partnerstvima.

Treći parada Sarajevo Pridea prošla je bez incidenata uprkos anti-LGBT protestu istog dana. Lokalna kantonalna vlada je 2021. godine obezbijedila preko 15.000 američkih dolara za obezbjeđenje tokom događaja, što je trošak koji su prethodno morali pokriti organizatori marša.

U periodu od januara do septembra 2021. godine Sarajevski otvoreni centar zabilježio je sedam incidenata mržnje prema LGBTI osobama, od kojih su dva bila fizička napada.

Sloboda medija

Prema informacijama koje je novinarsko udruženje BH Novinari dostavilo Human Rights Watch-u, u periodu od januara do jula 2021. godine novinarima su upućene 42 prijetnje, od kojih je jedna bila fizički napad. BH Novinari zabilježili su nekoliko pritužbi novinara na policiju i službenike u migrantskom kampu Lipa, uključujući prijetnje, nedozvoljeno uskraćivanje pristupa i prisiljavanje novinara na brisanje snimljenog materijala.

Uposlenik Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice je disciplinski kažnjen zbog prijetnje novinaru.

Septembarsko istraživanje BH Novinara u kojem je učestvovalo 440 medijskih profesionalaca pokazalo je da je u posljednje tri godine više od 40 posto ispitanika navelo da su bili izloženi prijetnjama i zastrašivanju, u većini slučajeva od strane političara i javnih funkcionera.

Nakon kleveta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika na novinarku Tanju Topić u maju 2021. godine, diplomate u BiH pozvale su javne zvaničnike da se suzdrže od prijetnji i mizoginih komentara na račun medijskih profesionalaca. BH Novinari bilježe povećano rodno zasnovano nasilje nad ženama u medijima, sa 70 incidenata tokom pet godina, uključujući prijetnje smrću, verbalne i fizičke prijetnje, te diskriminaciju na poslu, zaključuje se u izvještaju Human Rights Watch-a.