Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma 14. decembra 1995. godine u Parizu osjetili smo olakšanje, posebno što je to učinjeno u prisustvu najodgovornijih osoba iz tadašnje međunarodne zajednice, kaže za „Avaz“ sudionik pregovora u Dejtonu, prof. Kasim Trnka. 

Postigao cilj

BiH je tada dobila garancije da je rat završen i da se neće ponoviti.

- Znali smo, također, da je Sporazum napravljen prema diktatu američke administracije, s osnovnim ciljem koji je trebao predsjedniku Klintonu (Clinton) u njegovoj predizbornoj kampanji da pokaže da su SAD vjerodostojne i da mogu zaustaviti rat koji su građani SAD gledali na televiziji i nisu se mogli načuditi da se takvo krvoproliće dešava na tlu Evrope. Zadatak “neka se završi rat, pa radi šta god znaš” dobio je Holbruk (Holbrooke), razarač, koji je postigao cilj - sjeća se Trnka.

Taj je cilj Bosnu i Hercegovinu skupo koštao, dodaje, jer su u Dejtonu kreirana rješenja koja odstupaju od demokratskih principa i ne garantiraju dugoročnu stabilnost.

- Holbruk nam je govorio, neka se zaustavi rat, pa u narednih desetak godina promijenite ekipu na vlasti, sklonite ratne huškače i napravite sistem u skladu s evropskim standardima. Međutim, procesi su išli u suprotnom smjeru. Ono što je utvrđeno Dejtonskim sporazumom, produbilo je podjele u BiH, jer je težište na tri konstitutivna naroda, a na to su se “namjestile” odgovarajuće stranke koje imaju potpuno različite ciljeve u pogledu budućnosti BiH - ističe Trnka.

Puno dilema

Sve do danas traje i dilema je li bosanska strana trebala pristati na takav sporazum, ali Trnka kaže da smo često “generali poslije bitke” i da je drugačije iz današnje perspektive gledati na Dejton.

- Drugo je bilo tada, kad smo svaki dan primali izvještaje o pogibijama civila, iscrpljenosti boraca... Danas, možda, možemo reći da se Sporazum mogao odbiti, ali pitanje je šta bismo dobili - pojašnjava.

Moramo sami nešto poduzeti

Dobre odredbe iz Dejtonskog sporazuma nisu provedene, jer svako je iz njega uzimao ono što mu odgovara. Isto je i danas, kada to radi Milorad Dodik na putu ka secesiji.

- Ne možemo očekivati da nam neko drugi rješava situaciju. Moramo sami nešto poduzeti, mora se probuditi demokratska javnost u BiH, da izvrši različite oblike pritiska i na domaće vlasti i na međunarodnu zajednicu. Kao da gledamo neko stravično pozorište u kojem igra Dodik i skrštenih ruku čekamo da nam neko drugi riješi problem - ističe Trnka.