"Hajde sa mnom Sada ćeš vidjeti osmijeh na mom licu - kaže Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije.

S terase zgrade Predsjedništva Beograda pokazuje na nebodere koji pucaju i trijumfalno izjavljuje:

- Kao feniks koji se diže iz pepela!

Druge bivše jugoslavenske države zabrinute su da se srpska vojska također diže iz pepela. Tokom spora s Kosovom oko registarskih tablica u septembru, Srbija je letjela ratnim avionima blizu granice i rasporedila oklopna vozila kako bi pretjerala svog manjeg komšiju, piše ugledni The Ecnomist.

Između 2015. i 2021. izdaci za odbranu Srbije skočili su za oko 70 posto na 1,4 milijarde dolara godišnje. Rusija i Bjelorusija dale su joj deset aviona Mig-29. Rusija joj je dala 30 tenkova i oklopnih transportera i prodala sustav protuavionske odbrane.

Raketni sistem zemlja zrak

Kupila je kineske oklopne dronove, ruske helikoptere i francuski raketni sitem zemlja-zrak. Ovog mjeseca ministar odbrane najavio je da Srbija pregovara o kupnji transportnih aviona i helikoptera od Airbusa. Prošlog mjeseca stigla je vijest da se s Izraelom razgovara o protutenkovskim projektilima.

Turske bespilotne letjelice, koje su bile iskorištene za razorni učinak u prošlogodišnjem porazu armenskih snaga u Nagorno-Karabahu od Azerbajdžana, mogle bi se naći na popisu za kupovinu.

Srpska vlastita obrambena industrija također proizvodi nove komplete, ne vise relikte iz doba Jugoslavije.

Nakon jugoslavenskih ratova 1990-ih vojni kapacitet Srbije je opao. No 2014. Vlada se odlučila ponovno naoružati. Ruska intervencija u Ukrajini pokazala je da era konvencionalnog ratovanja u Evropi nije završila; i poplave u Srbiji te godine bile su “poziv za buđenje”, kaže Daniel Sunter iz Balkanske sigurnosne mreže, think-tanka.

Otkrili su da zemlja jedva ima helikoptere za misije traganja i spašavanja. Hrvatska je 2015. godine, također obnavljajući svoje oružane snage, zatražila od Amerike da je opskrbi raketama koje bi, ako budu ispaljene na Srbiju, mogle doprijeti duboko u unutrašnjost zemlje.

Moderna država treba modernu vojsku, kaže Vučić. Srbija troši više u apsolutnom iznosu nego prije, ali njena potrošnja za odbranu kao udio u BDP-u kreće se oko 2 posto od 2005.

- U poređenju s Bugarskom, Mađarskom ili Rumunijom, to je “kikiriki”, kaže Vučić.

Kontekst pokreće alarm

Ali Srbi nisu bili u ratu s Bugarskom, Mađarskom ili Rumunjskom 1990-ih. Ratovali su sa susjedima koji sada imaju manji vojni budžet. Srbija nadmašuje Albaniju, Bosnu, Crnu Goru, Kosovo i Sjevernu Makedoniju zajedno. 

Također, nadmašuje Hrvatsku koja kupuje francuske avione kako bi obnovila gotovo nepostojeći avionski kapacitet.

Da Srbija samo modernizira svoje oružane snage nikome ne bi smetalo. Kontekst je taj koji pokreće alarme. 

Bosna je ponovno u političkim previranjima, a Milorad Dodik, čelnik bosanskih Srba, sugerirao je 14. oktobra da će Rusija, ako se njegov dio Bosne odcijepi i uslijedi nasilje, uskočiti u odbranu.

Tabloidi pod kontrolom srpske vlade neprestano proglašavaju da je rat s kosovskim Albancima ili Hrvatima neizbježan. U oktobru, nakon sukoba kosovskih Srba i kosovske policije, maštoviti tabloidi Srbije povezivali su prisutnost britanskih trupa s nasiljem.

U isto vrijeme nacionalisti, uključujući i srbijanskog ministra unutarnjih poslova, govore o stvaranju "srpskog svijeta", za koji se mnogi na Kosovu, u Crnoj Gori i u Bosni boje da je šifra za Veliku Srbiju koja bi ih mogla progutati.

Vučić to odbacuje kao "propagandu". Kaže da svi susjedi znaju da prenaoružavanje “nije protiv njih”.

Vojna sila znači poštovanje

Vuk Vuksanović, istraživač u Beogradskom centru za sigurnosnu politiku, kaže da je pravi značaj ponovnog naoružavanja zemlje politički, a ne vojni.

Efektni poslovi s oružjem impresioniraju Vučićeve pristaše, koji imaju tendenciju da visoko cijene oružane snage.

Ali Srbija je zapravo okružena NATO-om. S velikim savezom koji štiti svoje male susjede, malo je vjerojatno da će Srbija poslati svoje vojnike u akciju u doglednoj budućnosti. Doista, Srbija ima odlične (iako diskretne) odnose s NATO-om, a Amerika obučava srpske jedinice.

- Imati jaku vojsku znači da se velike sile prema vama odnose s poštovanjem. A ako bi se, "ne daj Bože", regionalni status quo srušio, onda "ako možemo nanijeti štetu našim hipotetičkim protivnicima, oni će možda biti susretljiviji s nama za pregovaračkim stolom – kaže Vukasinović.