Sud Bosne i Hercegovine osudio je Cvijana Tomanića na sedam godina zatvora za zločin protiv čovječnosti počinjen 1992. na području Zvornika.
Tomanić, koji se nije pojavio na izricanju presude, proglašen je krivim za učešće u ubistvu jednog lica, kao i premlaćivanju drugog.
- Vijeće je našlo da je Tomanić u okviru širokog i sistematičnog napada učestvovao u progonu bošnjačkog stanovništva zbog njihove nacionalne pripadnosti - kazala je predsjedavajuća Vijeća Željka Marenić.
Ona je dodala da optuženom, koji je bio pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), nisu mogli biti nepoznati zločini koji su se dešavali u okolini po sličnom obrascu.
Vijeće je utvrdilo da je Tomanić sa drugim mještanima došao u selo Glumina krajem maja ili početkom juna 1992. tražeći preostale muškarce koji su se krili u šumi. Kako se navodi, iz šume su izašli Hajrudin Čerkić, Mehdin Halilović i Bajazit Behljulji, a Tomanić je s drugim udarao Halilovića rukama i nogama.
Također, Vijeće je zaključilo da je Tomanić pucao oko nogu Behljuljija, a kada je on pokušao pobjeći, optuženi i Milan Kandić, koji je preminuo, pucali su u njega i on je pao. Dodaje se da je potom jedan od mještana pucao iz pištolja u Behljuljija.
U prvostepenoj presudi se navodi da su druga dvojica muškaraca odvezena, a da su njihovi ostaci pronađeni u grobnici na Crnom vrhu.
Marenić je rekla da Vijeće nije povjerovalo svjedocima Odbrane da su Tomanić i drugi došli u Gluminu na poziv jedne žene, da su žene iz sela tukle Halilovića, kao i da je Tomanić pucao pored nogu Behljuljija kako bi ga spriječio da otme pušku od jednog mještanina.
Predsjedavajuća je napomenula da je Vijeće korigovalo činjenični opis optužnice u dijelu koji se odnosi na način ubistva.
Dalje, Marenić je kazala da je pri odmjeravanju kazne Vijeće u obzir uzelo stepen krivične odgovornosti, okolnosti i raniji život optuženog, a da će obrazloženje za izricanje sankcije ispod zakonom propisanog minimuma dati u pisanoj presudi.
Vijeće je Tomaniću odredilo mjere zabrane putovanja.
Optuženi nije došao na objavljivanje presude, što po zakonu nije ni obavezan. Njegov branilac Predrag Ješurić je rekao da Tomanić nije došao zbog posla, jer u preduzeću u kojem radi nedostaje ljudi zbog pandemije.
Na izrečenu presudu dozvoljena je žalba.
