Teško je zamisliti da neko ko živi i radi na destinaciji kao što je kraljevina Bahrein, a pri tome je i na čelu jedne velike bolnice, odluči spakirati kofere i u jeku pandemije vratiti se u Bosnu i Hercegovinu. 

Upravo to je uradio profesor doktor Nenad Vanis i adresa jednog od naših najvećih gastroenteroloških stručnjaka, nakon pet godina, je ponovo u Sarajevu.

U Bahreinu doktor Vanis je radio u dvije bolnice - „Bahrain Specialist Hospital“, u kojoj su pacijenti uglavnom bili američki vojnici i članovi njihovih porodica, jer je u ovoj zemlji smještena velika vojna baza te „Middle East Hospital“, u kojoj je duže od dvije godine bio i medicinski direktor, što je izuzetna rijetkost da stranac obavlja tako odgovornu funkciju. U njoj su se uz domaće stanovništvo liječili Indijci, Filipinci, Indonežani, Pakistanci, Kinezi, Nepalci...

Doktor Vanis već dvije godine ima i zvanje FASGE - Američki gastroenterolog, što je na našim prostorima velika rijetkost. Samo tri doktora na Balkanu imaju ovo zvanje.

Poslovna ponuda

Danas, ovaj specijalista interne medicine i subspecijalista gastroenterologije i hepatologije svoje bogato znanje i iskustvo primjenjuje u Poliklinici „Eurofarm“.

Doktor Vanis je za „Avaz“ otkrio zašto se vratio u Sarajevo, govorio je o svom životu u dalekom Bahreinu, šta mu je ispušni ventil...

- U Bahreinu sam sa suprugom Selmom bio pet godina. Planirao sam da ostanem dvije, ali sam dobio poslovnu ponudu zbog koje sam ostao pet. Radili smo kao konsultanti - ja gastroenterolog, ona anesteziolog. Proveli smo zaista pet divnih godina u Bahreinu. Vratili smo se u novembru prošle godine, u jeku korone. Mi smo bili dijaspora, ali nikada se nismo tako osjećali. Ipak, uvijek nas je nešto vuklo Sarajevu.

Život je tamo predivan, ali ovdje nam je sin, porodica, prijatelji... Uvijek se možemo vratiti, ostavili smo otvorena vrata, imamo njihove licence, ali naše opredjeljenje je da ostanemo ovdje. I, evo, skoro osam mjeseci živimo u Sarajevu – kaže Vanis.

Vratili ste u BiH u vrijeme kada mnogi žele da odu iz zemlje?

- Pokazao sam se i dokazao u stranoj zemlji, koja funkcionira po svim pravilima Velike Britanije ili Sjedinjenih Američkih Država. Vrlo malo ljekara iz cijelog svijeta uspije tamo raditi. Jedan period bio mi je dovoljan, volim Sarajevo i vratio sam se.

Je li još doktora iz BiH bilo s Vama u Bahreinu?

- Samo jedan urolog iz BiH i dvoje ljekara iz Srbije. Teško je dobiti posao u zemljama Golfskog zaljeva. Morate ispuniti kriterije, položiti ispite, imati adekvatne papire, licence, intervjue, ispite i tek onda ispunite zahtjev. Oni to sve provjere kroz sistem, kroz naše federalno ministarstvo i nakon toga morate obaviti intervju, ispuniti sve njihove uvjete. Kada dobijete licencu, taj proces traje četiri-pet mjeseci. Ne možete otići preko noći. Mi smo to planirali pola godine ranije. U BiH smo supruga i ja dostigli neki nivo i htjeli smo da se dokažemo negdje drugo, da vidimo možemo li uspjeti.

Bogata zemlja

Jeste li nešto znali u životu u Bahreinu prije nego što ste otišli tamo?

- Bio sam u Dubaiju, ali o kraljevini Bahrein ništa nisam znao. To je država u kojoj se poštuju islamska pravila. Od milion i po stanovnika, pola su stranci, jer nema ih dovoljno da bi održavali ekonomiju. Zemlja je otvorena, sve što imate na zapadu, imate i u Bahreinu. Nisam to znao dok nisam otišao tamo. Ljudi žive svoj život. Nema nikakvih ograničenja.

Kakva je njihova tradicija?

- U toku ramazana ne rade restorani i kafane do iftara, a nakon iftara počinje život kakav niste nikad i nigdje vidjeli. To je predivno. Na iftar ne polažu previše važnosti, malo jedu i ide se dalje, hodaju, druže se. Oko deset, pola jedanaest počinje period kada se sređuju kao za vjenčanje i tako cijeli mjesec. Kada dođe Bajram, pola Bahreina nestane iz države. Idu na godišnje odmore po svijetu. Tamo se slavi i Nova godina, imaju ogromne okićene jelke, takve nikada nisam vidio u životu. Od novembra kreće uređivanje za Božić, sve izgleda kao da ste u Njujorku na Petoj aveniji.

Sve poštuju. Praznici su im Nova Godina, 1. maj, Bajram, naravno, i svaki petak. Bogata, kulturna zemlja, divni ljudi, druželjubivi. Svi znaju engleski, čak i nane. Kada dođe pacijent, ne treba prevodilac, meni je rijetko trebao. Vrlo su obrazovani i educirani. Bahrein je veličine otoka Hvar, pola otoka su naftna polja, a pola je naseljeno. Glavni grad Manama je kao Čengić-Vila. To je uređena zemlja, gdje kralj odlučuje o svemu. Poštuju tradiciju, ali su vrlo otvoreni i druželjubivi.

Kakvo imaju mišljenje o BiH?

- Veoma vole našu zemlju. Dosta ih je kupilo i imanja ovdje. Njima je Bosna divna zbog zelenila, rijeka. Imamo malo sličan mentalitet. 

Šta Vam je najviše nedostajalo u Bahreinu, osim porodice i prijatelja?

- Najviše su mi nedostajali trava i potoci. Pet godina sam gledao u pučinu, ali mi je ipak nedostajala sarajevska magla. Zimski sam tip, nedostajalo mi je skijanje, raja i Sarajevo. Ono što mi nedostaje sada iz Bahreina je to što tamo nikada nisam zaključavao stan i automobil. Ako nešto negdje zaboravite, naći ćete gdje ste ostavili. Teško da bih opet otišao, vezan sam za svoj grad, svoju državu.

Moji pacijenti

Boje li se korone i koliko poštuju epidemiološke mjere?

- I oni su u paničnom strahu. Ali, da mi Bogdom možemo njih pratiti. U posljednjih pola godine ne možete otići u samoposlugu kupiti hljeb, ako se niste vakcinisali. Oni rade dnevna testiranja, skoro su se svi vakcinisali. Stopa smrtnosti od koronavirusa od početka pandemije im je kao što je kod nas znalo biti za tri dana. Kad je organizirana država, sve je pod kontrolom.

Šta je sa zdravstvom u BiH?

- Mi imamo divne doktore, odlične stručnjake, samo ih treba znati uklopiti u sistem. Bio sam u svijetu, znam kakvi su doktori u regionu... Što se pameti tiče, ne zaostajemo.

Kako provodite slobodno vrijeme i šta Vam je ispušni ventil?

- Već 25 godina na televiziji gledam samo nogometne utakmice. Puno se potrošite edukacijom i morate naći ispušni ventil, a ja sam to pronašao u fudbalu, a sada i u biciklizmu i našim lijepim planinama. Prije osam godina smo nabavili psa, maltezerku Kiki. Bila je s nama i u Bahreinu. To mi je ljubav.

I na koncu, kako gledate na svoj posao danas i koliko ste se promijenili nakon povratka iz Bahreina?

- Mi smo tu da služimo pacijentu, kada ste doktor morate biti sluga pacijentu. Neće vam doći pacijent zato što Vas voli, nego zato što ste mu potrebni. Bahrein me dodatno educirao, radio sam s ljudima drugog mentaliteta i to mi je dalo dodatnu snagu. Moj pacijent mora biti zadovoljan, ako nije zadovoljan, onda sam ja nesretan.

Bio sam na prvoj liniji

Zanimljivo, Vi ste rođeni u Londonu.

- Da, prije 54 godine. Živio sam u Londonu s roditeljima godinu i po i onda smo se vratili u Sarajevo, gdje sam završio osnovnu, srednju školu i Medicinski fakultet. Počeo sam raditi u ratu na KCUS-u, na Odjelu za gastroenterologiju. Tamo sam bio 25 godina i otišao sam da se dokažem, da mogu uspjeti negdje drugo. Bio sam u ratu četiri godine na prvoj liniji, sa svojom rajom. Ponosan sam i na taj životni period. Bio sam profesor na Medicinskom fakultetu 20 godina, sada sam profesor na Univerzitetu SSST. Volim fakultet, volim da educiram, da prenosim znanje, da nešto ostane iza mene – govori Vanis, čiji je djed još 1920. završio medicinu u Pragu, a sin Nedim, također, je krenuo stopama roditelja.

Ljudi, vakcinišite se!

- Od prvog dana sam u strahu od koronavirusa. Opet smo se previše opustili. Svi doktori i svi zdravstveni radnici su isprepadani, zato što mi znamo šta znači korona i Covid pacijenti. Više neću ni da sjedim s ljudima koji nisu vakcinisani. Država je zakasnila sa vakcinama, sve je trebalo osigurati do Nove godine – ističe Vanis.

Očekuje da će nakon ovog vala, koji bi mogao potrajati tri- četiri mjeseca, biti lakše.

- Nadam se da će se dosta ljudi vakcinisati, da će se steći imunitet i da ćemo do idućeg ljeta normalno živjeti. A korone će biti, ali neće kao što je sad epidemijska – kaže doktor te poručuje:

- Molim naše ljude da se vakcinišu, nose maske, peru redovno ruke i da drže distancu. Doktori će tad imati manje posla. U suprotnom umrijet će nam ljudi.

Od pete godine idem na utakmice Sarajeva

- Veliki sam navijač Sarajeva. Bio sam na svakoj utakmici otkako sam se vratio. Od svoje pete godine idem na utakmice Sarajeva, nikada nisam nijednu propustio kada sam ovdje. U Bahreinu sam svaku utakmicu pratio, čak sam i pacijente regulirao prema utakmici. Moj sin Nedim je imao prije člansku kartu FK Sarajeva nego rodni list, a rođen je usred rata.

Knjiga ostaje iza mene

Profesor Vanis prošle godine objavio je knjigu „Simptomi u gastroenterologiji“.

- Na to sam veoma ponosan, pisao sam je tri godine. To je moje djelo i iskoristio sam vrijeme da ostavim nešto što će koristiti mnogima - studentima, doktorima, specijalistima. I meni nekada da se posjetim. Kada dugo radite neki posao, onda želite da ostavite nešto iza sebe – poručuje Vanis.