HDZ/SDA hobotnica, uprkos tome što su, prije izbora, cijelu jednu deceniju razvlačili pamet građanima, skrećući tako pažnju s međusobne kriminalne podjele novca, pozicija i privilegija, na izborima 2020. ipak su uspjeli osvojiti veliki broj glasova u Mostaru.
Nije ih oslabila ni činjenica da su upravo ove dvije stranke bile najodgovornije što punih 12 godina u Mostaru nisu održani izbori i što grad sve vrijeme, zajedno s političkom, trpi i ekonomsku, kulturnu i društvenu stagnaciju, dok mladi ljudi masovno odlaze.
No, uspjesi SDA i HDZ-a u Mostaru, a ista praksa vrijedi i za ostatak BiH, potpuno su razumljiviji ako se uzmu u obzir metode putem kojih dolaze do vlasti. To je fenomen koji počiva na ucjenama građana, emotivnim i egzistencijalnim.
S jedne strane, tu je (zlo)upotreba činjenice da je Mostar multietnički grad. Vlastiti narod se prepada mogućnošću preglasavanja i potčinjavanja od “anamo onih, s druge strane” - poklič koji očigledno uspješno mobilizira glasače oko nacionalnih stranaka. Drugi razlog njihovog uspjeha, nimalo manje značajan, jeste činjenica da su radna mjesta, primanja, dakle životna egzistencija mnogih građana Mostara, direktno vezani uz nacionalne stranke i poslovno-političke mreže moći koje su se u međuvremenu stvorile. Tako mnogi građani za HDZ ili SDA glasaju ne iz ljubavi prema jednoj ili drugoj stranci nego iz straha za egzistenciju.
Ipak, uz sve to, očigledno je da su i SDA i HDZ počeli sumnjati u masovnu podršku, jer su im bile potrebne i izborne krađe, ali rezultat je, čak i nakon evidentirane izborne pljačke stoljeća, bio takav da im je omogućio te famozne dvije trećine glasova, odnosno dominaciju u Vijeću prilikom odlučivanja o svemu.
Međutim, njihova najveća pobjeda uslijedila je tek nakon izbora, kada su u samom startu uspjeli potpuno da razbiju opoziciju. HDZ je uspio navesti Hrvatsku republikansku stranku (HRS) da podrži njihovog kandidata, a SDA je navela SDP i PMP da podrže njihovog. Sve to dalo je određeni legitimitet svemu onome što su HDZ i SDA radili protekle tri decenije u Mostaru, a oduzelo kredibilitet spomenutim opozicionim strankama, jer, ipak, niko nije glasao za njih da bi oni glasali za nacionaliste, naprotiv, ali su se te stranke u odsutnom trenutku svrstale prema nacionalnom ključu.
Jedina preostala opoziciona stranka, dakle Nasša stranka, odlučila je principijelno ostati na poziciji bosanskohercegovačke antinacionalističke platforme, ne pristajući ni uz jednu ni uz drugu nacionalnu opciju. No, zbog toga smo platili i najveću cijenu.
Pretrpjeli smo najveće i najžešće udare, jer smo, zahvaljujući našem principijelnom stavu, nadopunjenom našom borbom protiv kriminala i korupcije, u SDA-ovom brutalnom spinu proglašeni izdajnicima koji ruše bošnjačko jedinstvo i Mostar prepuštaju HDZ-u.
Dok građani još očekuju veliku promjenu da se desi, jer su ipak bili izbori, HDZ/SDA lagodno i brzo usvajaju i primaju k znanju izvještaje propalih preduzeća, opravdavaju milione koji fale i, bez ikakve suštinske razlike, nastavljaju staru politiku podjele na njihove i naše resore, upravne i nadzorne odbore te u praksi realiziraju neformalnu, ali suštinsku podjelu grada.
A gledajući ovakav razvoj situacije, mogu reći da mi je, uprkos svim napadima i uvredama, drago što Naša stranka nije učestvovala u davanju legitimiteta ovakvom maćehinskom i koruptivnom rasparčavanju grada na dvije nacionalne cjeline.
Jedino dobro iz svega ovoga može biti lekcija koju će možda neki opozicionari naučiti.
