Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo, kazala je kako presuda Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću vrlo važna i da ne treba biti nezadovoljan time što nisu osuđeni za učestvovanje u UZP-u, jer je na određeni način kroz ranije presude jasno definirana uloga Srbije u ratu u BiH.

- Mislim da je sad prvi put jasno utvrđeno šta se dešavalo u Bosanskom Šamcu imajući u vidu šta je recimo preživio Sulejman Tihić, ne samo zatočeništvo tu, nego i u Srbiji i mislim da je ova presuda sa vrlo jasna: bivši načelnik SDB-a i njegov pomoćnik se osuđuju za pomaganje i izvršavanje krivičnih djela u Bosanskom Šamcu, ubistva, deportacije i prisilino premještanje stanovništva - kazala je Kandić za Federalni radio.

Kandić je kazala da je ova presuda vrlo važna bez obzira što oni nisu osuđeni za doprinos UZP-u, da to nije moglo biti zaključeno van razumne sumnje.

- Ja bih rekla da je ipak donijelo veoma važne i konkretne zaključke i da danas iako više nema Sulejmana Tihića ovo je jedna pravda koja je važna i koju ne bismo imali da je nije ovo Sudsko vijeće utvrdilo. U tom smislu čini mi se da je manje važno da sada raspravljamo da li je ovom presudom Srbija ponovo zaštićena, rekla bih da ono što smo čuli u zaključcima da su veoma teške optužbe, da su institucije u Srbiji pomagale, obučavale, pružale pomoć ne samo u uniformi i obuci već i u mjestima u kojima se održavala obuka i da su posebno izdvojene općine Sanski Most i Bosanski Šamac, zatočenički objekti u Zvorniku te da su posebno izdvojena imena zlikovaca iz Crvenih beretki- kazala je Kandić.

Priča o UZP-u je jasna i preko drugih veza kao što su zločini protiv čovječnosti gdje se vidi ko podržava učešće i oragnizira i na koji način i to su stvari koje ćemo decenijama izučavati i pravno i historijski, ali mi treba da budemo zadovoljni što je bilo Haškog tribunala zato što jasno vidimo našu situaciju nakon 30 godina od rata, naglasila je Kandić.