U selu Do u trebinjskoj općini nekada je sve vrvjelo od života, a danas je naseljena tek poneka kuća. Slaven Škrba, jedan od rijetkih koji žive u Dolu, prisjeća se da je nekada na Bregavi u tom mjestu bilo šest mlinica i sve su pripadale porodicama Škrba i Brkić.
- Jedna od mlinica sagrađena je 1892., ima šest mlinova, dvije stupe i dva badnja. Radila je do 1967. godine, do pojave elektromlinova. Kako su nam pričali naši preci, bivalo je pred mlinicom 20-30 konja svaki dan. Dolazili su odsvakud, odavde sve do Čapljine i na drugu stranu, sve do Gacka. Nekada se čekalo i po pet-šest dana da se samelje žito. Sada je, nažalost, uništena. Predali smo aplikaciju Zavodu za zaštitu kulturno-historijskih spomenika da se ovo uredi - priča Škrba.
On je, kako kaže, odlučio vratiti se svojim korijenima te je vodenicu svojih predaka obnovio prije nekoliko godine pa stari vodenički točak ponovo melje žito.
- Moja mlinica je, prema predanjima, stara više od 200 godina i radila je sve do 1973. godine. Renovirao sam je vlastitim sredstvima - ističe Škrba.
Kod njega žito melju ljudi iz zapadne i dijela istočne Hercegovine.
- Donose da samelju za svoj gušt, da imaju pravo domaće brašno. Najviše su to oni koji imaju nekih zdravstvenih problema, pa im je potrebno crno brašno - kaže Slaven.
Dodaje da brašna ima i u prodaji za one koji nemaju svoje žito, a cijena je 1,5 KM po kilogramu.
- Nekada u danu zaradim 10 do 20 KM, mada bude i po 50 maraka, a onda danima nema ništa. Ali mala su to sredstva da bi se samo od toga moglo živjeti - objašnjava vrijedni domaćin Slaven Škrba.
