Njena ekselencija Kristin Tudik (Christine Toudic) predavanjem akreditivnih pisama u novembru 2020. godine postala je ambasadorica Republike Francuske u BiH te je Sarajevo postalo njen novi dom. Diplomatsku karijeru započela je davne 1987. godine, a do danas je primila počasna odlikovanja Viteza Legije časti i Viteza nacionalnog reda za zasluge. Govori pet stranih jezika.

Povratak snage

U intervjuu za „Dnevni avaz“ ambasadorica Tudik je istakla da nije jutarnji tip i da radni dan obavezno započinje sama u miru sa šoljom kafe. Nakon toga slijedi čitanje mailova i dnevne štampe, prije nego što preuzme predmete na kojima će taj dan raditi sa svojim saradnicima.

Sarajevo je postalo Vaš novi dom krajem 2020. godine. Kada ste tek došli ovdje, šta Vas je najviše iznenadilo, šta nikako niste očekivali?

- Nisam imala nikakvih stvarnih iznenađenja jer Sarajevo poznajem veoma dugo, zapravo više od 35 godina i redovno sam dolazila. Dakle, ovo je grad kojeg poznajem i zato sam se prijavila za ovaj posao. Jer sam znala da će mi ovdje biti dobro. Nedavno sam preživjela vrlo bolna lična iskustva, a Sarajevo mi se činilo kao mjesto gdje mogu disati i povratiti snagu. I to je upravo slučaj.

Nakon nekoliko mjeseci provedenih ovdje, kako biste opisali Sarajevo i generalno Bosnu i Hercegovinu?

- Sarajevo i općenito Bosna i Hercegovina osvojili su me na prvu. Ovdje se dobro osjećam, grad je prekrasan, stanovnici su topli, život je ugodan. Još ne poznajem zemlju dovoljno, ali nekoliko gradova koje sam posjetila, Banja Luka, Mostar, Brčko, Konjic i Široki Brijeg, očarali su me, svaki na svoj način. Što se pejzaža tiče, oni su jednostavno zadivljujući.

Koju destinaciju u našoj zemlji biste izdvojili da je želite posjetiti u budućnosti i zašto?

- Moje sljedeća destinacija je Neum. S prvim sunčanim danima dobijem jaku potrebu da vidim more. Moje bretonsko porijeklo se probudi čim se pojavi zraka sunca, i to mi je potrebno za regeneraciju. A i to je dio Bosne i Hercegovine koji još nisam posjetila.

Šta Vam nedostaje iz Francuske?

- Mislim da neću nikoga iznenaditi ako kažem sirevi. To je naše kulturno naslijeđe... A i ne može biti drugačije kada imamo više od 1.200 vrsta. Osim toga, moja porodica i prijatelji, naravno, koje zbog pandemije nisam vidjela više od godinu dana. Ali život u Bosni i Hercegovini je prijatan, i opet kažem, lijepo mi je ovdje. A i moram još puno toga otkriti.

Kada ste slobodni, kako tada provodite dan? Šta najviše volite da radite?

- Zapravo, imam puno omiljenih aktivnosti. Tako da mi nikad nije dosadno. Puno čitam, puno hodam, posebno volim skrenuti s utabanih staza i krenuti bez određenog cilja, otkrivati često neobična mjesta. Također, volim puzle, tokom prvog zatvaranja u Podgorici, sklopila sam puzle Gernike od Pikasa, 5.000 komada. I „Vrt zemaljskih naslada“ od Hieronymusa Boscha, 2.000 komada. Otkako sam stigla u Sarajevo, imam psića, malog ženskog čokoladnog labradora po imenu Reksa (Rexa), koja je jako nestašna i mnogo me zabavlja. I na kraju, iako je u ovo vrijeme pandemije to malo kompliciranije, volim priređivati svečane večere s porodicom i prijateljima.

Imate li neki skriveni talent koji biste željeli podijeliti s bh. građanima?

- Po prirodi nisam tajnovita, a osim toga nisam sigurna ni da li imam neki pravi talent. Volim da pjevam, ali ne bih rekla da dobro pjevam, također, pišem, ali to sigurno nije neka velika književnost. Dakle, nemam u stvari ništa posebno. Volim život, to je sve i sva njegova sitna zadovoljstva, da parafraziram knjigu jednog francuskog autora. Ako ste očekivali neka sočna otkrića poput, bavim se borilačkim vještinama ili slikam na svili, razočarat ćete se.

Kada je u pitanju bosanska kuhinja, postoji li jelo koje biste izdvojili?

- Ćevapi, bez imalo oklijevanja. I janjetina ispod sača. U svakom slučaju, u Bosni i Hercegovini se jede jako dobro, a Bosanci imaju onu mediteransku stranu zbog koje su nam bliski, vidimo da se vole družiti, dobro jesti i piti, i to je lijepo.

Šta kažete svojim prijateljima, zašto trebaju posjetiti našu zemlju?

- Dođite meni u posjetu. Šalim se. Kažem im tačno ono što sam vama do sada rekla. To je zemlja u kojoj se ugodno živi, stanovnici su dobri domaćini, pejzaži su raznoliki i prekrasni, dobro se jede i pije. I osjećamo se sigurno, što je trenutno jako važno za Francuze.

Ekonomska diplomatija

Upoznati smo s činjenicom da Ambasada aktivno godinama učestvuje u svim kulturnim događajima u našoj zemlji. Postoji li neki koji biste izdvojili?

- Nisam ovdje dovoljno dugo da bih mogla značajnije upoređivati, pogotovo jer je pandemija uzrokovala otkazivanje mnogih kulturnih događaja, uključujući i one koji su programirani u sklopu Sedmice frankofonije. Ali mogu reći da sam zaista uživala u otvaranju izložbe „Žene humanitarne radnice“ u Muzeju književnosti i scenske umjetnosti s direktoricom Šejlom Šehabović, izložbe koju je moje ministarstvo za Evropu i vanjske poslove pripremilo za Međunarodni dan ženskih prava. Ova izrazito simbolična izložba podsjetila me je na moju kontinuiranu posvećenost pitanjima ravnopravnosti između žena i muškaraca.

Kao diplomata, možete li iz svoje perspektive prokomentirati trenutnu političku situaciju u BiH?

- Nije na meni, kao ambasadorici, da komentiram unutrašnju političku situaciju zemlje u kojoj sam akreditirana. S druge strane, mogu ponoviti sve ono što Delegacija Evropske unije izjavljuje u ime svojih država članica i uz njihov dogovor. Bosna i Hercegovina mora provoditi reforme kako bi napredovala na putu pristupanja Evropskoj uniji. Jer tamo ima svoje mjesto, baš kao i ostale zemlje zapadnog Balkana, a Francuska će uvijek biti uz nju da joj pomogne. Francuska, također, potvrđuje svoju privrženost teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. To je ono što vam mogu reći, bez miješanja u unutrašnje stvari.

Pandemija koronavirusa obilježila je posljednjih godinu dana. Kako Vi ocjenjujete odgovor BiH na ovu pošast? Planirate li se vakcinisati ako već niste?

- Znate, na početku pandemije sve zemlje svijeta zatekle su se krajnje bespomoćne pred ovim potpuno nepoznatim novim virusom s razarajućim učincima. Sredstva za borbu su bila raznovrsna i razlikovala su se u zavisnosti od zemlje, jer čak ni naučnici nisu znali kako zaustaviti širenje ovog virusa i kako ga izliječiti. Mislim da niko ne može držati lekcije iz ove oblasti. Vakcina je trenutno jedino prikladno rješenje, i ne, još se nisam vakcinisala, jer ne spadam u dio prioritetne populacije i da, vakcinisat ću se što je prije moguće. Vakcinisati se znači zaštititi sebe, ali i druge.

Koja je Vaša glavna misija u BiH? Po čemu biste željeli ostati upamćeni?

- Pored podrške Bosni i Hercegovini na putu ka Evropskoj uniji, koju sam već spomenula, postavila sam sebi dva prioritetna cilja koje je moje ministarstvo potvrdilo, zaštita francuskog jezika i ekonomska diplomatija. I zaista, mogla sam primijetiti od svog dolaska, da je nastava francuskog jezika u ovoj zemlji u stalnom padu i da naš jezik više ne zauzima mjesto na koje bi mogao pretendirati. Baš kao i u slučaju francuskih kompanija, koje su, prema mom mišljenju, premalo prisutne. Dakle, moj cilj je preokrenuti ovaj trend najbolje što mogu, više francuskog jezika, više francuskih kompanija.

Diplomatija u DNK

Zašto ste postali diplomata, koji je bio Vaš glavni razlog?

- Ah, to je duga porodična priča. Da skratim, moja majka je radila u Saigonu pedesetih godina, i da, u to vrijeme to nije bila strana zemlja, jer je Indokina bila Francuska, ali je to ipak bila udaljena zemlja. I kad bih je čula kao priča o svom tamošnjem životu, budila mi se želja za dalekim putovanjima i da budem poput nje. Recimo da je to u mom DNK. Ali ovo je zaista kratka verzija.

Da li ste razmišljali o tome da naučite malo bosanskog jezika?

- Zapravo, ja govorim crnogorski. Jer prije Sarajeva, bila sam ambasadorica u Podgorici, pa sam naučila jezik. Međutim, iako ga dobro razumijem, i dalje mi je problem govoriti ga. Moram priznati, zaista nije lako... Ali uspjet ću, tvrdoglava sam i ne volim neuspjeh.

I za kraj smo ostavili najteže pitanje. Opišite sebe u tri riječi.

- Entuzijasta, velikodušna, gurman.

Divlji i raskošni krajolik

Šta biste nama preporučili da obavezno moramo posjetiti u Francuskoj ne računajući poznate turističke atrakcije?

- Preporučila bih ružičastu granitnu obalu u Perros-Guirecu, u Bretanji, odakle potiče moj djed po ocu, divlji i raskošni krajolik s bojama koje oduzimaju dah. Clermont-Ferrand sa svojom spektakularnom katedralom od vulkanskog kamena, kao i lanac vulkanskih kupola Puy de Dôme i Puys, koje veličanstveno dominiraju gradom (moje drugo porijeklo, ovog puta po majci).

La Rochelle u primorskoj Charente, odakle je bio moj suprug. Tim mjestima se rado vraćam.