Prvo su mediji bliski OSA-i i klijentelistički povezanim osobama i sudskim slučajevima objavili da slovenski premijer Janez Janša i predsjednik Borut Pahor lobiraju u Briselu za mirnu podjelu BiH i dovršetak raspada bivše Jugoslavije, što u prijevodu znači i promjenu granica Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Kosova i Srbije.
Na to je hitro reagirao član Predsjedništva BiH Željko Komšić, potvrđujući da je Pahor u vrijeme njegove posljednje posjete Sarajevu pitao članove kolektivnog šefa države da li postoji mogućnost mirnog etničkog razlaza u BiH.
Šefik Džaferović, čuvar Bakirove stolice, također se osvrnuo na razgovore sa Pahorom, s tim da je precizirao da su i on i Komšić i Pahor iznijeli stav da ne može biti mirnog raspada BiH, dok je Milorad Dodik, očekivano, kazao da je miran razlaz Srba, Hrvata i Bošnjaka u BiH poželjan.
Onda se na društvenim mrežama upalila botovska mašina SDA i cijelu priču podigla na kub, tako da je u njihovoj interpretaciji BiH na korak do raspada, Evropa to jedva čeka, a i Amerikanci su sumnjivi. Helem, vrijeme je da svi redom, od Komšića i Džaferovića, preko Bakira Izetbegovića, Sifeta Podžića, Selme Cikotića, Bisere Turković i Fadila Novalića, do obične raje, zadužimo čizme, uniforme, opasače i puške i trkom na granice BiH. Valja nam braniti ugroženu državu!
Džaba što su i Janša i Pahor ekpresno demantirali nebuloze iz paraobavještajne kuhinje. Pahor je ponovio da je oduvijek protiv podjele BiH i prekrajanja granica na Balkanu, a posebno je apostorfirao svoje dugogodišnje zalaganje da zemlje zapadnog Balkana što prije budu dio porodice Evropske unije.
Janša je čak precizirao da predsjednika Evropskog Vijeća, kojem je navodno predao non-paper o ciljevima slovenskog predsjedavanja EU od 1. jula ove godine ( a gdje se navodno govori o podjeli BiH i dovršetku raspada bivše Jugoslavije), nije vidio od kraja prošle godine, pa tako nije ni bio u prilici da mu nešto preda u martu ove godine, kako tvrde neki portali u BiH.
Uglavnom, još jedno prijepodne proveli smo čitajući o sumornim scenarijima koje su navodno Evropa i možda SAD namjenili BiH, a sve sa prostim ciljem da se zaboravi Komšićev non-paper koji doista postoji i kojim je zgrozio diplomate u Briselu i u sjedištu UN-a.
Zapravo, priča o Janši i Pahoru trebala je poslužiti kao logičan nastavak Komšićevih slutnji, smutnji i optužbi na račun Brisela i (uvijeno) Vašingtona, i njihovih skrivenih namjera prema BiH.
Možda bi taj medijsko-politički spin i uspio da se održi duže od nekoliko sati da Komšiću prethodno, prošle nedjelje, nije stigao žestok odgovor zemalja Kvinte i upozorenje da se okrene reformama i ekonomskom razvoju BiH, umjesto što koristi retoriku sukoba i nepotrebnog podizanja političkih tenzija.
Na kraju, ipak je pokušao i opet je opalio ćorak. Cinici bi rekli, da je toliko puta (a nije nijednom) progovorio o aferi „Respiratori“ ili stanju na KCUS-u, da je iko vidio njegov osobni napor da dođemo do spasonosnih vakcina protiv koronavirusa, možda bi danas neko i povjerovao u njegove političke fatamorgane da je država BiH, kako on i njegovi partneri iz SDA svako malo ponavljaju, ugrožena i pred raspadom.
Ovako, Komšićevi melodramatični politički igrokazi svakim danom sve više liče na tragikomičnu monodramu u kojoj glavni lik sve manje podsjeća na pravdoljubivog Robina Huda koji se bori protiv mrskih neprijatelja Milorada Dodika i Dragana Čovića, a sve više na lažljivog Bakirovog Pinokija koji Bošnjake širenjem straha testira gdje je granica nakon koje će i oni reći – ma dobra nam je i muslimanska zemljica Bosna, manja od države BiH, ali je samo naša.
