Direktne kratkoročne posljedice neispunjavanja obaveza prema Energetskoj zajednici evidentan su usporeni napredak na evropskom putu u sektoru energetike, smanjen međunarodni ugled BiH, ali i nastavak zagađivanja okoliša. Kazao je to u razgovoru za „Avaz“ Mirza Kušljugić, profesor na Fakultetu elektrotehnike Univerziteta u Tuzli i predsjednik UO ReSET Centra za održivu energetsku tranziciju.
Koliko BiH kasni u ispunjavanju svojih obaveza prema EU u oblasti energije odnosno obaveza u skladu sa Ugovorom o Energetskoj zajednici? Koje obaveze je BiH preuzela Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, kao i potpisivanjem Sporazuma o uspostavi Energetske zajednice?
- BiH je preuzela obavezu preuzimanja regulative koja je sadržana u pravnom okviru Energetske zajednice, odnosno u pravnoj stečevini EU, između ostalog u oblastima uvođenja tržišta električne energije i gasa, podsticanja obnovljivih izvora energije i energijske efikasnosti i smanjenja zagađivanja okoliša. Mi po običaju lako prihvatamo obaveze, donosimo strategije i planove koje onda po pravilu ne provodimo. Direktne kratkoročne posljedice su kašnjenje u ispunjavanju obaveza u procesu prilagođavanja za poslovanje u tržišnom okruženju, evidentan usporeni napredak na evropskom putu u sektoru energetike, smanjen međunarodni ugled BiH ali i nastavak zagađivanja okoliša. Veoma značajne srednjeročne i dugoročne posljedice mogu biti zastoj u povezivanju sa integrisanim evropskim tržištem, smanjen izvoz i mogući nekontrolisan rast cijena električne energije i općenito usporen razvoj energetskog sektora. Sve to za posljedicu ima nedovoljan interes domaćih i stranih investitora za proces dekarbonizacije i modernizacije sektora, što je neophodan preduslova za post-pandemijski ekonomski oporavak BiH, koji treba biti baziran na konceptu održivog razvoja u skladu sa tzv. „Zelenim planom“ EU.
Zbog čega je BiH često na meti kritika EU i međunarodne zajednice, te zbog čega je nekoliko puta bila predmet sankcija Sekretarijata Energetske zajednice?
- Ispunjavanje preuzetih obaveza od strane članica Energetske zajednice nije na zadovoljavajućem nivou. O tome svjedoče redovni izvještaji o napretku članica Energetske zajednice, a posebno ilustrativno tzv. Tracker (dostupan na https://www.energy-community.org/regionalinitiatives/WB6/Tracker.html). Dakle, Energetska zajednica nije razred u kome baš ima odlikaša. Ali mi smo đak koji ima najviše jedinica. Trenutno je BiH pod takvim sankcijama Energetske zajednice koje do sada nisu izrečene niti jednoj drugoj članici. To je uslijedilo poslije višestrukih upozorenja zbog dugogodišnjeg neispunjavanja preuzetih obaveza. Posebno je problematično neispunjavanje obaveza prema direktivama o tržištu električne energije i gasa. Ovdje je jako bitno napomenuti da se ispunjavanjem obaveza prema Energetskoj zajednici pokazuje spremnost neke države za provođenje reformi u procesu stabilizacije i pridruživanja EU. Za energetiku Energetska zajednica je predvorje EU. Biti će interesantno pratiti kako će vlade u BiH prenijeti u domaće zakonodavstvo nove energetske i klimatske politike EU i realizovati obaveze koje smo nedavno prihvatili potpisivanjem tzv. Sofijske deklaracije npr. o potpunoj dekarbonizacije energetike do 2050. godine.
Zašto u sektoru prirodnog plina BiH nema nikakvu regulativu na državnom nivou? Zašto BiH mora što prije usvojiti zakon o električnoj energiji i prirodnom plinu na državnom nivou?
- Možda je najbolji odgovor na pitanje zašto do sada nemamo usvojene pomenute zakone objašnjenje koji je novinska agencija Reuters dala uz infomaciju o uvođenju sankcija BiH u kome se ističe da “suprostavljeni etnički lideri blokiraju usvajanje državnog zakona o jedinstvenom tržištu, prenosu i regulatoru za sektore električne energije i prirodnog plina“. Po mom mišljenju pored političkih razloga uzrok neusvajanju ovih zakona je nespremnost i otpor prema tržišnom načina poslovanja u sektorima električne energije i plina koji su prisutni kod svih političkih i ekonomskih aktera. Bez usvajanja ovih zakona i uspostavljanja berze električne energije nije moguće organizovano povezivanje sa integrisanim evropskim tržištem što može da dovede do smanjenja sigurnosti snabdijevanja i povećanja cijena.
Bh. tržište je najmanje tržište plina u Europi i kontinuirano se smanjuje. Zašto su cijene veće nego u Europi?
- Razlozi za veće cijene plina su malo tržište sa sezonski neuravnoteženom potrošnjom kao i dobava iz jednog izvora i jednim pravcem što rezultira monopolskim položajem ekskluzivnog snabdjevača Gazproma i svih kompanija na tranzitnom pravcu. Organizovanjem funkcionalnog tržišta i diverzifikacijom pravaca snabdijevanja povećala bi se sigurnost snabdijevanja i konkurencija što bi u kombinaciji sa uravnoteženjem potrošnje u konačnici rezultiralo smanjenjem cijena.
BiH je najveći izvoznik električne energije u regionu. Kakvi su izgledi da se ovakva pozicija zadrži?
- Region jugoistočne Evrope je tržište sa značajnim, hroničnim deficitom električne energije zbog čega su veleprodajne cijene u regionu veće od cijena u zapadnoj Evropi. Očekivati je da će se ovaj decicit zadržati i u narednih 5 godine. BiH je u apsolutnom iznosu najveći izvoznik u regionu a po kriteriju procenta izvoza u odnosu na lokalnu potrošnju najveći izvoznik u Evropi. Problem je da se električna energija koja se izvozi proizvodi u termoelektranama na ugalj. Osim termoelektrane Stanari svi ostali blokovi su veoma stari, preko 40 godina, sa malom efikasnošću i zahtijevaju ulaganja u postrojenja za smanjenje emisija lokalnih polutanata što poskupljuju proizvodnu cijenu. Ilustrativan je primjer termoelektrane Ugljevik čiji su troškovi proizvodnje nakon ulaganja u postrojenja za odsumporavnje dimnih plinova porasli za 24%. Pored ovog problema očekivano uvođenje sistema plaćanja za prava na emisije CO2 dodatno će smanjiti konkurentnost termoelektrana na ugalj na regionalnom tržištu i ugroziti izvoz koji je baziran na ovom energentu. Već od 2023. godine se mogu očekivati problemi sa izvozom iz termoelektrana. Istovremeno moguće je da će u narednom periodu privatni investitori početi sa izvozom električne energije iz obnovljivih izvora, prije svega iz vjetroelektrana i solarnih elektrana. Međutim, izvoz obnovljive energije ne doprinosi dekarbonizaciji energetike u BiH.
BiH je posljednja zemlja u Europi koja još uvijek ulaže u ugalj i fosilna goriva. Zašto?
- BiH je pored Srbije jedina zemlja u Evropi koja planira izgradnju novih termoelektrane na ugalj. I pored evidentne ekonomske neisplativosti ovakvih ulaganja u nacrtu „Strategije niskokarbonskog razvoja BiH“ planirana je izgradnja 1.050 MW novih termoelektrana (pored bloka 7 u Tuzli još dva bloka snage po 300 MW). Moja procjena je da ovakva ulaganja, posebno privatnih investitora, neće biti realizovana. Teško je pronaći razlog zašto se uporno insistira na izgradnji novih termoelektrana na ugalj. Po mom mišljenju ne radi se samo o inerciji sistema nego i o nespremnosti vlada i kompanija da se suoče sa tržišnom realnošću da proizvodnja električne energije iz uglja u Evropi nema budućnost. Bolje bi bilo da se na vrijeme započnu aktivnosti na organizovanom smanjenju proizvodnje uglja i socio-ekonomskom restrukturiranju regiona koji zavise od takve proizvodnje. Pri tome se mogu koristiti iskustva iz Evrope, npr. iz Njemačke i Poljske, kao i finansijska sredstva iz fondova EU i međunarodnih finansijskih institucija za realizaciju projekata tvz. „pravične tranzicije“.
