Glasanje za gradonačelnika Mostara (Mario Kordić 17, Zlatko Guzin 16 glasova) preraslo je u svojevrsno nacionalno prebrojavanje: bošnjački vijećnici glasali su za bošnjačkog kandidata, hrvatski, potpomognuti jednim srpskim vijećnikom - za hrvatskog. Jedine koje su apstinirale od ovog nacionalnog prebrojavanja bile su zastupnice Naše stranke: Irma Baralija i Boška Ćavar, prva Bošnjakinja, druga Hrvatica.

Optužbe i gnjev

Naravno, ova dva glasa koja su mogla presuditi da se na čelu Mostara nađe Bošnjak, a ne Hrvat uzrokovala su lavinu optužbi i izraza gnjeva prema Našoj stranci kojoj se pridružio i dobar dio medija.

Naša stranka se u neartikuliranoj histeriji masovno optužuje za izdaju, a čitav slučaj se koristi kao još jedna potvrda starih spinova da je u pitanju kukavičije jaje postavljeno od neprijatelja u redove Bošnjaka, projekt KOS-a, projekt HNS-a, Peđa Kojović proglašava se novim Fikretom Abdićem...

No, ako se smire strasti i situacija sagleda hladne glave, postavlja se pitanje - šta je i koga Naša stranka tačno izdala?

Ako svijet gledate očima nacionaliste, u ovom slučaju bošnjačkog, odgovor na ovo pitanje je jasan. Svijest nacionaliste je takva da on „uspjeh“ tumači na način da je to ono kad „pripadnik mog plemena ubije pripadnika drugog plemena”, odnosno, u konkretnom slučaju, kad pripadnici njegovog naroda na političkoj i društvenoj sceni imaju što više visokih pozicija i kontroliraju što više resursa na štetu drugih naroda.

Iz te vizure je, naravno, velika tragedija da se na čelu Mostara nije našao nacionalni Bošnjak umjesto nacionalnog Hrvata (iako gradonačelnik, ko god da je, za svaku važniju odluku treba dvotrećinsku većinu u Skupštini Grada, dakle najširi konsenzus, ali te ćemo “sitnice” u nacionalnoj omamljenosti zanemariti, jelte).

No, Naša stranka sebe ne definira kao bošnjačku nacionalnu stranku, niti uopće bošnjačku stranku. Ostvarivati bošnjačke nacionalne interese nije cilj njihovog političkog djelovanja.

Politička igra

Naša stranka zagovara građansku ideju i društvo ravnopravnih građana u kojem etnička pripadnost ne treba biti temelj političkog predstavljanja. Iz ugla građanske politike: zašto bi se jedna stranka trebala svrstavati na stranu jednog ili drugog nacionalizma i biranja jednog ili drugog nacionalnog predstavnika ako je to suprotstavljeno samoj suštini građanske ideje, čak i pod uvjetom da prihvatimo poturanu tezu da je jedan nacionalizam manje zlo od drugog?

Nažalost, Naša stranka je velikim dijelom sama odgovorna što je dovedena u ovakvu situaciju. Naime, političku igru, posebno u onom propagandnom pogledu, odigrali su katastrofalno loše.

Umjesto da su nakon izbora u Mostaru odmah krenuli s agresivnom kampanjom promocije Irme Baralije za gradonačelnicu i s agresivnim narativom da će, ako je SDA iskreno stalo da HDZ ne upravlja gradom, podržati osobu koja je najzaslužnija što su izbori u Mostaru uopće i održani i time gradu pružiti šansu da osoba iz jedne nenacionalne stranke bude na čelu i pokuša biti most saradnje i pomirenja, oni su manje-više stajali u stavu mirno.

Za to vrijeme SDA je preuzela teren narativa žestokim spinovanjem, pa se, i prije nego što su saopćili svoju odluku, stvorila atmosfera linča u kojoj se ''Bh. bloku'' unaprijed spočitavalo izdajstvo zbog nespremnosti da podrže Guzina.

Umjesto adekvatnog odgovora na ove optužbe, u ''Bh. bloku'' su se zakrvili međusobno i u jeku tenzija oko izbora gradonačelnika protagonisti iz SDP-a i NS-a javnost su uveseljavali međusobnim optužbama i uvredama.

Lažni narativ

Propagandna invazija ''Bh. blok'' dovela je pred svršen čin izbora - da popuste pod pritiskom i glasaju za Guzina kako bi dokazali da nisu izdajnici, čime bi srušili sve svoje principe, a da ne izvuku nikakvu korist za sebe, ili ne glasaju za Guzina i potvrde lažni narativ SDA da su izdajnici i da su predali Mostar HDZ-u.

SDP je izabrao prvo i pri tome sebe spasio gnjeva i optužbi, Naša stranka drugo i time sebi zagorčala život.

SDP i Konaković se izvukli

SDA iz svega za sebe izvlači propagandnu korist jer sada su ponovo na svom terenu da igranjem na nacionalnu kartu odvraćaju bošnjačko tijelo od drugih stranaka kao sumnjivih elemenata.

SDP se na moment izvukao, kao i Konaković, koji je, nakon početne podrške ''Bh. bloku'', jasno dao do znanja da u ''ili-ili'' situacijama on stoji uz bošnjački blok.