U Bosni i Hercegovini, u kojoj, prema dosadašnjim procjenama, ima između 35.000 i 50.000 patoloških kockara, pandemija koronavirusa mogla bi dovesti do porasta broja ovisnika o kockanju.
Kako iznose stručnjaci, teška ekonomska i društvena situacija, strah od neizvjesnosti i gubitka radnog mjesta, kao i ograničenje kretanja, dovode do toga da se građani sve više okreću online kockanju.
Upravo online kockanje, kako kaže prof. Marko Romić, specijalista traumatske psihologije, većini veoma pogoduje.
- Niko ih ne vidi u kladionici i dovoljno je da imaju internet i otvorene račune kako bi se kladili. To čine u svojoj kući, na ulici i, pogotovo, na radnim mjestima. Nažalost, veliki broj je onih u javnim, ali i drugim institucijama, koji se tokom radnog vremena na svom radnom mjestu klade i na kojem imaju mogućnost manipuliranja novcem i to ne svojim, već tuđim! Stoga, nerijetko dolazi i do pronevjera - otkriva prof. Romić.
Iako je, kako kaže, i prije pandemije online klađenje bilo u trendu, činjenica je da se sada sve više mlađih osoba okreće toj pošasti. U odnosu na sedam, osam godina ranije, kada su u Klub liječenih ovisnika o kocki (KLOK), koji vodi prof. Romić, dolazile osobe srednje i starije životne dobi, sada je potpuno drukčija situacija.
- Primijetio sam da dolaze sve mlađe osobe, uglavnom muškarci. I nikada kao sada u KLOK-u nije bilo više onih koji se liječe. S jedne strane, to je dobro, jer pokazuje kakvu-takvu svijest o potrebi liječenja, a, s druge, to je nevjerovatan ozbiljan indikator da se u tom dijelu događaju sve gore stvari i da građani nimalo ne posustaju u kockanju - upozorava on.
Naglašava da bi se time trebala pozabaviti cijela zajednica i država, međutim, boji se da vlasti u cijeloj toj priči traže opravdanje.
- Nažalost, imali smo prije mjesec drastičan primjer raspodjele sredstava po „korona zakonu“, gdje je znatan dio sredstava otišao kladionicama. Reagirao sam na to, a Kantonalna vlada je, na moj privatni istup i stav, pravdala tu nakaradnu, nevjerovatnu, čudnu i nedopustivu podjelu tog malo novca, koji mi kao zajednica imamo, a na drugoj strani ono što nam je prijeko potrebno, vrtići, škole i brojne ustanove, dobili su manje - govori Romić.