Područje Osata i Skelana u srebreničkoj općini poznato je po osaćanskim majstorima graditeljima, neimarima, dunđerima i banjacima, kako su ih sve nazivali. Osim svog izvrsnog neimarskog umijeća, crtanja projekata i zidanja kuća, poznati su i po neobičnom, tajnom jeziku, kojim su interno komunicirali.
Ovaj jezik su izmislili, koristili i još ga ponegdje koriste majstori s područja Osata i Skelana, koji su čuveni po svojim graditeljskim poduhvatima. Riječ je o tajnom jeziku koji su koristili za sporazumijevanje tokom obavljanja posla, a nisu ga razumjeli poslodavci, ali ni njihove supruge.
-To je jezik majstorski, mi smo ga zvali majstorski, za snalaženje na tim raznim poslovima gdje radimo. Pretpostavimo, naprimjer, radim kod nekog gazde i slaba hrana, pogodimo da budu njegovi hrana i piće, a ono slabo, onda mi prigovaramo kako je slaba hrana, piće, slab stan, mi između sebe pričamo - kaže Milan Stevanović (66), osaćanski neimar.
Radiša Neđić (68) iz Visošnjika kod Srebrenice, koji se od 16. godine počeo baviti neimarskim poslovima, kaže da je banjački govor bio čisto muški i skoro je izumro jer se broj graditelja iz Osata decenijama smanjivao.
-Brzo sam iz nužde naučio taj jezik. Stariji majstori su me učili, govoreći da se on koristi samo u prisustvu poslodavca ili njegove porodice. Znam dosta riječi, ali, nažalost, danas nemam s kim pričati - govori Neđić.
Najbolji poznavalac dunđerskog jezika u proteklih pedesetak godina bio je Jovo Muhajlović, koji je umro prije pet godina.
Ovaj tajni jezik objelodanio je i zaštitio od zaborava doktor Radomir Pavlović. Godinama se bavio istraživanjem osaćanskih običaja i jezika, a istraživanje je rezultiralo rječnikom u kojem je oko 300 riječi. Kaže da je sakupljao riječi više od stotinu ljudi, da bi nakon nekoliko godina izdao rječnik neimara i majstora s ovih prostora.
Jezik osaćkih neimara kandidiran je na UNESCO reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine, koji još čeka zvaničnu potvrdu i uvrštenje na listu.