Na današnji dan, 2007. godine napustio nas je Safet Isović, muzički velikan koji je ostavio neizbrisiv trag u tradiciji i kulturi Bosne i Hercegovine. Mnogi za njega kažu da je bio kralj sevdaha. Kolege ga se sjećaju samo po lijepome i kažu da je imao sve: muzikalnost, raspon, intonaciju, dikciju, srce, scenski nastup. 

Zasigurno će se svako složiti da je Sajo, kako su ga mnogi voljeli zvati, svojom specifičnom izvedbom i poimanjem oplemenio sevdah i ostao jedan od časnih umjetnika koji čuvao i njegovao muzičko blago Bosne i Hercegovine.

Život legende sevdaha nije bio ni malo jednostavan, a tokom rata (1992-1995) bio je teško ranjen u svojoj porodičnoj kući, ali nakon dužeg liječenja je ozdravio i nastavio se baviti muzikom. U društvu svojih prijatelja je često pjevao stare sevdalinke koje nikad nije snimio. Jedna od njih je “Na Ophodži prema Bakijama”, a volio je pjevati i vranjanski sevdah.

Prvi solistički koncert je održao u “Domu sindikata” u Beogradu 19. marta 1963. godine kojeg je otvorio pjesmom “Otvori vrata od hamama, Zlato, Zlatijo”. Zatim su slijedile godine njegovog velikog uspijeha. Bio je pobjednik mnogih velikih muzičkih festivala, dobitnik Zlatnog mikrofona i oko 35 zlatnih i srebrnih ploča, zatim dobitnik Estradne nagrade BiH i Estradne nagrade bivše Jugoslavije. Dvorane u kojima je održavao solističke koncerte, širom svijeta, su bile prepune kad god je gostovao. Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani koncert u prepunoj “Sydney opera house” dvorani u Sidneju u kojoj je ušao u katalog izvođača i jedini je pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao.

Zahvaljujući Safetu, mnoge sevdalinke su ostale zabilježene za sva vremena kroz njegove audio i video snimke i arhivske snimke za Radio Sarajevo.