Međunarodni dan nestalih nije apstraktna komemoracija nekog dalekog događaja. Mnogi ljudi oko nas žive sa groznim prokletstvom, ne samo zbog gubitka voljene osobe, nego i zato što nisu u mogućnosti da za njih i sjećanje na njih nađu smiraj. Tokom mog boravka u Bosni i Hercegovini (BiH), upoznao sam mnoge porodice u toj situaciji i čuo njihove priče o stalnoj boli i gubitku. U BiH i susjednim zemljama, još uvijek se traži 11.000 ljudi i čeka se njihova identifikacija. Ujedinjeno Kraljevstvo, sa svoje strane, nastavlja pružati podršku tom radu i poziva vlade na njihove obaveze u tom procesu.
Ali, traženje nestalih je ujedno i polučilo nevjerovatan uspjeh. Prvenstveno zahvaljujući neumornim naporima porodica nestalih, oko 70 posto od 40.000 osoba nestalih tokom konflikata devedesetih je identificirano. Nove naučne tehnike, posebno DNK dokazi, su također imali veliku ulogu. U ovom poslu od ključne važnosti, ali i veoma teškom, Međunarodna komisija za traženje nestalih (ICMP), koju Ujedinjeno Kraljevstvo nastavlja podržavati, predvodila je napore, radeći sa Institutom za nestale osobe BiH. Kako su to uradili?
Prije svega, nekoliko pojašnjenja. DNK, ili deoksiribonukleinska kiselina je molekula koja sadrži genetski kod živih organizama (uključujući i životinje i biljke). DNK se nalazi u skoro svakoj ćeliji ili tkivu u ljudskom tijelu, kao što je koža, folikule kose, pljuvačka, krv i kosti. Laboratorijske tehnike se koriste za izolaciju “DNK profila” iz ostataka neidentificiranih preminulih nestalih osoba. Taj profil se onda upoređuje sa bazom podataka DNK profila članova porodica nestalih kako bi se pronašla podudaranja.
DNK laboratorija ICMP-a je najveća i najuspješnija DNK laboratorija za nestale na svijetu i doprinijela je identifikaciji oko 20.000 ljudi diljem svijeta. Laboratorija posjeduje visoko specijalizirane mogućnosti izolacije DNK iz zahtjevnih slučajeva i identifikacije upotrebom uzoraka članova porodice nestalih.
Tehnike identifikacije upotrebom DNK kako bi se utvrdila sudbina nestalih osoba mogu biti ključne u krivičnim procesima protiv počinioca. Dokazi ICMP-a su imali ulogu u brojnim suđenjima koja su se vodila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu, kao i tokom suđenja pred Sudom BiH. DNK dokazi predstavljeni na tim suđenjima nisu samo bili vezani za hiljade identificiranih osoba, nego su pokazivali vezu između primarnih i sekundarnih grobnica, te služili kao dokaz pokušaja da se sakrije sudbina ubijenih.
Kao i bilo koji drugi znanstveni napor, stalno se razvijaju nove tehnike. Uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, ICMP razvija narednu generaciju tehnologije DNK testiranja u svrhu identifikacije nestalih, koja će pružiti puno više DNK informacija nego standardno DNK testiranje, uključujući i onu vezanu za dalje srodnike, što bi trebalo pomoći u većem broju identifikacije nestalih na Zapadnom Balkanu i diljem svijeta.
Nažalost, sve ovo se na kraju vraća na bolni gubitak voljene osobe koja je nezamjenjiva. Kao što smo i vidjeli diljem ovog regiona – ne smije se stati dok se svi nestali ne pronađu. Sve vlade imaju ulogu u tom i obavezale su se na bolju saradnju u toj potrazi. A, Ujedinjeno Kraljevstvo snažno vjeruje da putem nastavka podrške udruženjima porodica, ICMP-u i razvojem još boljih tehnika identifikacije, pomažemo u potrazi kako za pravdom, tako i mirom.
