Erol Avdović, novinar, politički analitičar i publicista iz Njujorka, u intervjuu za „Avaz“ govori o američkoj podršci za izmjene Ustava Bosne i Hercegovine, kao i pismu koje je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik uputio predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću s namjerom da se ono dostavi predsjedniku SAD Donaldu Trampu (Trump).
Ambasador SAD u BiH Erik Nelson (Eric) u jednom od posljednjih intervjua kazao je da BiH treba reforma Ustava ukoliko želi nastaviti svoj euroatlantski put. Održava li stav ambasadora stav i SAD i znači li ova izjava da se u Vašingtonu pojavila ideja o reformi Ustava BiH?
- Nekoliko je razloga što se vrh američke diplomatije oglašava o tome upravo sada i iz Sarajeva. Riječi ambasadora Nelsona su potvrda da Amerikanci ne namjeravaju narušiti kontinuitet podrške BiH. Za BiH i njen komšiluk to je najvažnije.
Ali, meni ta izjava više zvuči i kao korisni diplomatski bajpas (premoštavanje) do nekog boljeg vremena, kada bi se stekli uvjeti za novi međunarodni konsenzus u vezi sa BiH, kao kada je 1995. godine u sve bila uključena Jelcinova Rusija. Dakako, s Putinovom Rusijom to danas izgleda skoro kao nemoguća misija.
Zabrinjava li Vas činjenica da bi Vučić, navodno, trebao Dodikove dokumente uručiti predsjedniku SAD Donaldu Trampu (Trump)?
- Ni najmanje me to ne zabrinjava. Pitanje Kosova i RS nespojivo je iz mnogo više razloga nego što se to sugerira u Banjoj Luci. Niko ozbiljan u svijetu, čak ni Rusija koja, bez obzira na iskazanu pristrasnost prema RS, ne dovodi u pitanje međunarodno priznati status BiH, jer malo ko želi haos u međunarodnom poretku.
Sve što Vučić može učiniti sa pompeznom najavom predavanja „dokumenta“, čiji je glavni pokretač čovjek s američke crne liste, je da inicira novu rundu balkanskog političkog spina koji, eto, opet počinje i završava u Beogradu.
Hoće li onda Tramp uopće vidjeti taj „dokument“?
- Kada bi Dodik stvarno bio ozbiljan oko nekog “specijalnog” dokumenta koji želi uputiti predsjedniku Trampu, onda bi to učinio preko Američke ambasade u Sarajevu, a ne da to radi preko predsjednika susjedne države. Zar neko stvarno vjeruje da Amerikanci, posebno karijerni diplomati, nisu u detalje obaviješteni o svemu, pa trebaju čitati Dodikova tužakanja?! Da nemaju saznanja, čak i o psihološkom profilu aktera, a kamoli političkim, ekonomskim motivima te farse o „kršenju Dejtonskog sporazuma“ i to od najvećih kočničara njegove pune realizacije?
Žalosno je što Dodiku u tome sve više, kao neki politički potrčko, asistira Vučić. Amerikanci znaju s kim imaju posla, ne potcjenjuju ih, ali svakako i ne precjenjuju.
U posljednje vrijeme ipak dobivamo neke signale da bi se angažman SAD u BiH i na Balkanu mogao ponovo pojačati. Imamo li utemeljenje za takav utisak?
- Tačno je da se na ovoj strani Atlantika već dugo javno govori o balastu dejtonskog statusa quo. Doduše, više u utjecajnim think-tank organizacijama, kao što je naprimjer „Atlantic Council“ (Atlantsko vijeće), čiji se glas, kao i glas uglednih pojedinaca, čuje najčešće do Kongresa. O tome se malo ili nikako zvanično ne govori.
Sada svi uviđaju da privremeni dejtonski Ustav BiH u stvarnosti ima predug rok trajanja, iako to nije bilo tako zamišljeno prije 25 godina. Problem je u tome što niko ne nudi neki efikasan koncept za izlazak iz tog ćorsokaka, iako se o tome govori velikim riječima, posebno povodom velikih i tragičnih obljetnica u BiH.
Šta bi za BiH bilo bolje, reizbor Donalda Trampa ili izbor Džoa Bajdena?
- Vjerujem da bi izbor Džoa Bajdena (Joe Biden) bio bolji. Ali, ne samo za BiH, već i za cio Balkan, uključujući i Srbiju. Time bi bile dokrajčene mnoge lažne nade. Računajući da je Tramp proruski nastrojen, na njegovu su se stranu otvoreno stavili najviši srbijanski dužnosnici prodajući iluziju da se nešto može učiniti mimo zacrtane američke strategije i bez dosluha s vrhom Evrope, s Njemačkom pogotovo.