Vijesti o kupovini naoružanja i vojne opreme iz susjedne Srbije prestižu jedna drugu, a srbijanski predsjednik najavljuje nastavak ulaganja i u domaću vojnu industriju. Ona su, prema podacima Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), samo u prošloj godini povećana sa 704 na 906 miliona američkih dolara, skoro za trećinu.
Opremanje oružanih snaga u toku je i u ostalim državama regiona, ali Srbija prednjači. Naoružanje se uglavnom kupuje od Rusije, Bjelorusije i Kine. Srbija je modernizirala avione, od Rusije i Bjelorusije dobila donaciju od 10 lovaca MIG-29. Kupila je i sistem dronova, pet helikoptera, oklopna vozila, najavila kupovinu 20 bombardera… Njen predsjednik Aleksandar Vučić konstantno tvrdi da se sve poduzima u odbrambene svrhe te da Srbija želi ostati vojno neutralna.
Vojnopolitički analitičar Berko Zečević kaže da Srbiji niko u regionu ne predstavlja prijetnju.
- Ne postoji sukob s Rumunijom, Bugarskom ili Mađarskom, ovakva Hrvatska ne predstavlja prijetnju za Srbiju, BiH ne predstavlja prijetnju nikome, Crna Gora također. Prema mom mišljenju, stvaraju se strateški preduvjeti da u nekom momentu, ako propadnu pregovori s Prištinom, vojna intervencija na dijelu Kosova bude rješenje. A sve ovo sada se radi da bi bilo kakva intervencija izvana bila onemogućena jakom protuzračnom odbranom i avionima koji bi spriječili vanjsko djelovanje na prostoru Srbije. Na takav način posmatram ove posljednje faze naoružavanja, imajući u vidu da se istovremeno vrši modernizacija tenkovskih jedinica - kaže Zečević za “Avaz”.
Vojnopolitički analitičar Neven Kazazović, međutim, smatra da je Srbija svoju vojsku “ojačala” i polovnim naoružanjem čije je servisiranje skuplje od same nabavke, tako da je pitanje zna li Srbija uopće kuda ide.
- Čovjek laik može postaviti pitanje da li se to ona sprema vojno da osvoji Kosovo. To je nemoguće. Kada bi i pokušala, izazvala bi ratni sukob gdje bi ona opet bila izložena udarcima. Ja u to ne vjerujem. Mislim da je to u sklopu neke Vučićeve politike da bi na neki način prikrio stvarnu činjenicu šta će biti s Kosovom - ističe Kazazović.
Svako jačanje vojski na Balkanu vodi ka destabilizaciji regiona. Dok susjedi jačaju vojne potencijale, BiH nije u mogućnosti da ih prati. Zečević navodi da je tragedija živjeti u uvjerenju da je neko dužan da štiti ovu državu. Probosanske snage, dodaje, ne trebaju očekivati pomoć SAD, pogotovo ne Turske, već shvatiti da BiH zavisi od njihovog odnosa prema državi.
- Srbija nikada neće napasti BiH, ali u slučaju disolucije BiH, ona će pomagati onim snagama unutar BiH koje će pokušati disoluciju. Mi imamo političke mehanizme, a i vojni su dovoljni unutar BiH, ako dio snaga ostane kao Oružane snage BiH. Ne može neko reći da neće biti u OSBiH, jer to nije legalno. Dok god postoje OSBiH, one, prema postojećim zakonima, mogu da djeluju na prostoru cijele BiH, a imat će podršku EUFOR-a i NATO-a. E, te snage trebaju biti uvježbane - kaže Zečević.
I Kazazović smatra da pet velikih sila, potpisnica Dejtonskog sporazuma, nikada neće dozvoliti narušavanje vlastitog ugleda i kompetencija. Priče o secesiji, koje dolaze od Milorada Dodika, smatra maglom.
- Neki dan je na butmirski aerodrom sletio avion koji je dovezao engleske vojnike, njihovo naoružanje i vozila. To je bilo u sklopu jednog već standardnog procesa, manevara s vrlo karakterističnim nazivom - “Brzi odgovor”. Svaka tendencija prema BiH izazvala bi samo jedan oštar sukob na Balkanu i to nikome ne pada na pamet, jer zna se kako su se završavali ti sukobi - na štetu onog ko bi ih počinjao. Drina ostaje granica, tako je 1.000 godina, zna se ko stoji iza te granice i nema tu mnogo igre - ističe Kazazović.
Nakon usvajanja Sigurnosne strategije Srbije, proces naoružavanja istočnih susjeda je očekivan, smatra bivši šef Misije BiH pri NATO-u, prof. Alija Kožljak. On ističe da je vojna neutralnost, naglašena u tom dokumentu, jedan od momenata koji treba da zabrine BiH i region.
- Sada sa Srbijom ne možemo dijeliti te integracijske ambicije. U tom dokumentu se, između ostalog, naglašava da se ne isključuje agresija na Srbiju, te da su ratovi među državama i dalje opcija i u ovom modernom okruženju. I treći moment - zaštitit ćemo Srbe gdje god oni živjeli. To treba zabrinuti i Crnu Goru i BiH, a BiH direktnije jer se u tom dokumentu Srbija poziva na svoju odgovornost da zaštiti RS. Sve su to momenti koji naglašavaju lokalno hegemonističke ambicije Srbije - kaže Kožljak.
Što brži ulazak u NATO potreban je BiH, smatraju naši sagovornici. Kožljak kaže da ga brine što od prošle godine, kada smo dostavili prvi godišnji nacionalni program, veći dio zadataka nije ispunjen. Ohrabruje, međutim, što je, za razliku od prije samo godinu, BiH sada na mnogo vidljivija na radaru američke vanjske politike.
- SAD su prepoznale lokalni izvor nesigurnosti koji bi mogao doći iz Srbije. Pogotovo zato što je Srbija definitivno označena kao igrač Rusije na prostoru zapadnog Balkana, koji još nije integriran u euroatlantske integracije, pa Rusija i Kina pokušavaju da popune tu rupu i spriječe takve integracije. SAD su to prepoznale i najavile su intenzivnije novo uključenje ovdje.
To je vrlo važno za BiH. Iz prethodnih iskustava vidjeli smo da bez snažnijeg američkog učešća na ovom prostoru nemamo većih rezultata. SAD će puno značiti za BiH, Kosovo i cijeli region, jer sam siguran da će pomoći u iznalaženu rješenja kojima će se prevazići političke prepreke pred BiH, uglavnom u liku i djelu nekih političkih lidera iz RS - ističe Kožljak.
Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, podsjeća Kazazović, bilo je predviđeno da Hrvatska, BiH, Srbija i Crna Gora svoje teško naoružanje svedu na određenu mjeru.
- Do danas nijedna od tih zemalja to nije ispoštovala do kraja - kaže Kavazović.