Profesorica na čuvenom Univerzitetu “Columbia” u Njujorku Amra Šabić el-Rejes (El-Rayess) pripada krugu uspješnih Bosanki u dijaspori čije spominjanje kod nas, u ranjenoj i podjelama rastrzanoj domovini, izaziva samo ponos.

Bišćanka koja ne zaboravlja svoje porijeklo, koju uspjesi u najmoćnijoj državi svijeta ne udaljavaju od problema njene BiH, posao nezvaničnog ambasadora naše zemlje u svijetu radi mnogo srčanije, iskrenije i efikasnije od onih koji, recimo, ni zastavu na Ambasadi na dan genocida u Srebrenici ne žele spustiti na pola koplja.

Amra je savjetnica za obrazovanje za američku i vlade drugih država, a knjigom “Mačka kojoj nikad nisam dala ime: Istinita priča o ljubavi, ratu i preživljavanju” govori o agresiji na BiH od 1992. do 1995. godine. To je samo jedan od brojnih projekata kroz koje nastoji obrazovati svjetsku javnost o genocidu u BiH.

A istina iz perspektive žene koja je 1.200 dana provela u opkoljenom Bihaću svjetskoj javnosti je mnogo jasnija od one koju šire lažni historičari i lobističke kuće plaćene novcem iz budžeta manjeg bh. entiteta. Potvrđuju to i priznanja od američkih književnih kritičara, ali i narudžbe koje stižu mjesec prije nego što će se knjiga naći u prodaji.

Svjesni smo unutrašnjih udara na BiH, pokušaja prekrajanja historije i korumpiranosti vlasti koja o tome ne vodi dovoljno računa, poznati su pravci i ciljevi lobiranja u međunarodnim krugovima da se promijeni karakter rata u BiH, a ona prikaže kao nefunkcionalna. Ali, zahvaljujući Bosankama i Bosancima poput Amre Šabić el-Rejes, najboljoj dijaspori koju svaka država može poželjeti, sve će ostati samo na pokušajima.