Bijele ruže puštene s Karlovog mosta u Foči zaplovile su rijekom Drinom u znak sjećanja na oko 3.000 civila ubijenih tokom rata na području Općine Foča.
Obilježavanjem Dana sjećanja na željeznom mostu, nedaleko od zloglasnog ratnog logora KPD u Foči, članovi porodica ubijenih poručili su da od traganja za istinom i kažnjavanja svih počinilaca ratnih zločina nikada neće odustati. Šefaik Zuko došao je iz Danske, kako bi sa nekadašnjim sugrađanima podijelio bolna sjećanja na sedam mjeseci provedenih u KPD Foča, gdje je maltretiran, ispitivan i prebijan. – Kako da zaboravim neprospavane noći, jauke, krike svojih prijatelja, prijatelje koje su iznosili u ćebadima i bacali u kamione!? Kako da zaboravim onaj tupi udar mrtvog tijela bačenog sa ovog mjesta u Drinu – kazao je Zuko, koji i danas, iako živi daleko od BiH, noćima često ne može spavati.
Dobitnica Fulbrightove stipendije, američka studentica kriminalistike porijeklom iz Foče, Nizama Đuderija, već godinu dana radi na istraživanju ratne prošlosti grada u kojem je rođen njen otac. Bila je dijete od dvije i po godine kada su se dešavale ratne strahote u Foči. Uz pomoć svjedoka, od kojih mnogi više i ne žele da govore o ratu, priprema rad kojeg će prezentirati u BiH i SAD. Otkriva i nove detalje stradanja svoje porodice. – U aprilu 1992. su moja nana Fatima i amidža Avdo poginuli blizu Susješna. Ubijeni su iz snajpera, u automobilu, a kad su izašli amidžinu smrt su “potvrdili” pucajući u njega još nekoliko puta – kaže Nizama.
- Foča je sinonim za masovna i sistematska silovanja, jer u ovom gradu je skoro 600 žena ubijeno, silovano, mučeno. Još uvijek tragamo za 627 nestalih Fočaka, a od toga su skoro polovina žene. Ovaj grad je imao na desetine logora. Te tužne brojke govore o namjeri i karakteru rata – kazala nam je Halida Konjo – Uzunović, predsjednica Udruženja žrtava rata ''Foča 1992 – 1995''.
Predsjednik SO Foča Izet Spahić iskazao je nezadovoljstvo radom pravosudnih institucija.
- Mi svakodnevno ovdje srećemo ljude za koje postoje svjedoci da su radili zločine. Ti zločinci nisu osjetili zakon, nisu procesuirani i oni smatraju i ponašaju se tako da bi ponovo sve isto mogli činiti i činili bi takva zlodjela – pojašnjava Spahić.
